Masovna grobnica u Garevcu

U svibnju 1945. godine, dok je rat u Europi službeno završavao, na području Garevca i okolnih mjesta (Modriče i Odžaka) ostale su postrojbe koje se nisu povukle prema Bleiburgu. Nakon žestokih borbi u takozvanoj "Odžačkoj bitci", veliki broj vojnika i civila predao se ma koritu rijeke Bosne jedinicama partizanske vojske uz obećanje o pravednom postupanju.

Središnje mjesto tragedije bila je Burića štala, zidani objekt u selu Garevac koji je u ondašnje vrijeme bio jedan od najvećih privatnih objekata u okolici. I ako smo modernom tehnologijom i računalom pokušali u 3 d tehnologiji unijeti u zgradu broj žrtva mogla je stati samo treći dio osoba (375), a gdje su bili ostali (150) možemo samo nagađati.

Tijekom razdoblja Jugoslavije, o ovom se događaju moralo šutjeti i kada su Garevcu i Burića štali dugo bili zabranjena priča, tada obitelji žrtava nisu smjele obilježavati grobove niti javno komemorirati svoje poginule većina relevantnih informacija danas dolazi iz radova lokalnih spisatelja, povjesničara, svjedočanstava preživjelih i istraživanja Katoličke crkve.

Tako se iz ključnih literatura, dokumentarnih zapisa i izvora koji detaljno obrađuju ovu tragediju može pročitati sljedeće:

"Garevac - selo udovica" – Ovo je vjerojatno najpoznatiji naslov koji se bavi ovom temom. Članci pod ovim naslovom (često autora Miše Perak ili kroz zbornike radova) detaljno opisuju kako je selo ostalo bez gotovo cijele generacije muškaraca. Procjenjuje se da je u tim danima ubijeno preko 550 osoba iz garevačkog kraja. To je ostavilo duboku demografsku ranu na selo, koje je desetljećima nakon toga bilo poznato kao "selo udovica".

Vlado Jagustin: "Burića štala" – Vlč. Vlado Jagustin je jedan od najistaknutijih istraživača ovog stradanja. U svojim radovima donosi popise žrtava, opise posljednjih dana zatočenika i prikupljena svjedočanstva onih koji su nekim čudom preživjeli ili svjedočili odvođenju.

Knjiga Posavski Blajburg "Žrtve Burića štale u Garevcu" autora dr.sc. Marka Babić bila je prozor u svijet toga događaja gdje su napisana prva slova te tragedije.

"Odžačka bitka" Kako je stradanje u Garevcu izravna posljedica bitke za Odžak, knjige koje obrađuju taj vojni aspekt pružaju širi povijesni kontekst o tome zašto se toliki broj ljudi našao u okruženju.

Dokumentarni filmovi
"Burića štala" (Dokumentarni film) – Postoje dokumentarni prilozi koji su snimani u produkciji HRT i autora Marija Raguž "Odžak pouka povijesti" kao i privatnih produkcija Alka Film "Vrijeme stradanja", a koji sadrže autentične snimke lokacije i intervjue s potomcima žrtava. U pripremi je i igrani film "prova, kora i pokora".

Na kanalima kao što je YouTube koji se bave poviješću Hrvata u BiH često se mogu pronaći snimke komemoracija i "živa riječ" propovjednika s komemorativnih sv. Misa na same "Dane sjećanja" koji se održavaju posljednje nedjelje u mjesecu svibnju kao i starijih mještana koji su kao djeca svjedočili tim događajima.

Digitalni izvori i baze podataka
Portal Garevac.info – Ovo je digitalna riznica podataka o selu. Na portalu postoji posebna sekcija posvećena žrtvama Drugog svjetskog rata s detaljnim popisom imena, prezimena i godina rođenja ubijenih u Burića štali.
Lokalni povjesničari i entuzijasti uspjeli su dokumentirati imena većine ubijenih, što je bilo ključno za očuvanje kolektivne memorije.
Također su se na stranicama Garevac.info mogao pronaći abecedni popis žrtava, što je vrlo potresno jer pokazuje koliko je članova iz istih obitelji (očeva, sinova, braće) stradalo istovremeno.

Portal je kroz svoje arhive objavljivao brojne tekstove o vjerskom aspektu stradanja i naporima da se žrtvama podigne dostojno spomen-obilježje.
Isto tako portal je redovno objavljivao posjete "Spomen spomen kapeli Burića štala" što je gašenjem portala ostalo u zaboravu, ali ako možete, posjetite spomen kapelu "Burića štala" u Garevcu koja ima informativne ploče koje služe kao svojevrsni muzej na otvorenom.

Nakon 1990-ih, istina o Garevcu počela se slobodnije istraživati. Spomen-obilježje, Burića štala je kupljena i pod vodstvom tadašnjeg župnika vlč. Filipa obnovljena i pretvorena u spomen kapelu. Od tada 2005. godine krajem svibnja održavaju se vjerski obredi #Dan sjećanja" i komemoracije za žrtve.

Popis žrtava
Lokalni povjesničari i entuzijasti uspjeli su dokumentirati imena većine ubijenih, što je bilo ključno za očuvanje kolektivne memorije. Garevac se danas smatra jednim od najvećih stratišta hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini iz tog razdoblja, simbolizirajući stradanja koja su se dogodila nakon službenog završetka ratnih operacija.

Garevac se danas smatra jednim od najvećih stratišta hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini iz tog razdoblja, simbolizirajući stradanja koja su se dogodila nakon službenog završetka ratnih operacija.

Dok je Masovna grobnica u mjestu Garevac (pored Modriče, BiH), u Bajama i poljičkim šumama, predstavlja jedno od najtragičnijih stratišta hrvatskog naroda na kraju Drugog svjetskog rata.

Dakle potkraj svibnja 1945. godine, nakon što je rat službeno završio u Europi, u Garevcu i okolnim mjestima (tzv. "Odžački džep") trajao je otpor lokalnih postrojbi koje se nisu predavale. Nakon sloma otpora, veliki broj muškaraca se predao partizanskim snagama uz obećanje da će im biti suđeno ili da će biti pušteni kućama.

Umjesto obećane sigurnosti, zarobljenici su zatvoreni u Burića štalu u Garevcu, a zatim su vezani žicom, odvoženi u grupama i strijeljani na rijeci Bosni, Savi i obližnjem polju zvano Majdan gdje su bez suda u presude mučki poubijani.

Danas se na lokaciji Masovne grobnice nalazi nekoliko spomen-križeva gdje se održavaju mise zadušnice. .

Istraživanja o točnom broju žrtava i ekshumacije na ovakvim lokalitetima često su otežana zbog protoka vremena i političkih okolnosti, ali svjedočanstva preživjelih i lokalna tradicija čuvaju sjećanje na ove događaje.

Udruga Posavskih Hrvata Garevac 45 je izgradila prilazni put do same grobnice, a dala je i obećanje izgraditi dostojanstveno spomen obilježje. Međutim uvijek se nađe netko na putu i uskrati to obećanje koje još uvijek vrijedi ali kako za naš portal kažu "ne blijedi".

Mišo Perak