Teško je opisati ljubav koja započne u školskim klupama i traje do samog kraja zrelosti, ona nije samo romantična priča već je to rijetko mogli bismo kazati životno remek djelo. To je onaj poseban osjećaj kada u istoj osobi vidiš i svoju prvu simpatiju s ispranom vojnom torbom preko ramena i životnu suputnicu koja te poznaje bolje nego ti samog sebe.
Kada se zaljubite u školi, volite osobu prije nego što ju je oblikovao profesionalni stres, financije ili društveni status. Poznajete njezinu najsiroviju verziju, onu koja se smijala na hodnicima i brinula oko ispita. Taj temelj "poznavanja duše" teško je zamijeniti bilo čime kasnije u životu.
Jer dok su drugi tražili sebe u nekim prolaznim vezama, vas dvoje ste se oblikovali jedno uz drugo. Ona nije samo tvoja žena; ona je čuvar tvojih najranijih snova, netko tko se sjeća tvojih ambicija prije nego što ih je svijet pokušao promijeniti.
Kada se dvoje mladih zaljubi u školi, oni vole osobu prije nego što ju je oblikovao profesionalni stres, financije ili društveni status. Tada poznajete njezinu najsiroviju verziju, onu koja se smijala na hodnicima i brinula oko ispita. Taj temelj "poznavanja duše" teško je zamijeniti s bilo čime kasnije u životu.
A najveći izazov takve ljubavi je promjena. Od tinejdžerskih dana do zrele dobi, osoba se promijeni
nekoliko puta. I to je ključ dugovječnosti, jer niste ostali zaljubljeni u curu iz Osnovne škole, već ste se iznova zaljubljivali u svaku novu verziju te žene kako je starila i sazrijevala.
Dok je ona tebe vidjela u fazama koje bi najradije zaboravio (od loših frizura do mladenačke nesigurnosti) a istovremeno te voljela usprkos tome.
Takvi parovi imaju zajedničku povijest! Imaju vlastiti rječnik, interne šale stare desetljećima i sjećanja na ljude i mjesta koja više ne postoje, osim u vašim pričama.
I na tim i takvim temeljima od povjerenja treba graditi život koji je postavljen još u djetinjstvu da daje osjećaj sigurnosti koji se ne može kupiti niti brzo izgraditi.
Nakon desetljeća, ta žena nije samo vaša supruga ili partnerica; ona je živi svjedok vašeg života. Ona se sjeća vas kad su bili mladi, vaših prvih neuspjeha i snova koje ste naglas izgovarali prije 30 ili 40 godina.
Čak i nakon 50 godina, pitajte je o čemu razmišlja i njegujte zajedničke rituale. Nekada i male stvari koje su vas povezivale na početku (šetnje, određena pjesma i slično) neka ostanu svete.
Takva ljubav ne gleda očima, već dušom. Iako se tijela mijenjaju, u očima onoga tko te voli od školskih dana, uvijek titra onaj isti sjaj iz školske klupe.
Da bi sačuvali tu iskru ljubavi nikad ne pretpostavljajte da je sve rečeno. Priznati jedno drugom odanost do smrti nije odsustvo problema, već odluka da su ti problemi manji od vrijednosti onoga što imate.
Takva ljubav je poput starog hrasta koje ima korijenje duboko i nevidljivo, ali upravo ono drži stablo uspravnim kroz sve oluje života.
Vrijeme će sigurno mijenjati naše lice i način na koji gledamo svijet, ali u mojim očima, ti si još uvijek ona ista djevojka iz školske klupe zbog koje bi mi srce brže zakucalo čim bi zazvonilo školsko zvono za kraj sata."
Samo ta i takva životna neizmjernost ne blijedi. Jer voljeti nekoga toliko dugo znači voljeti svaku verziju te osobe koja je postojala. To je obećanje koje nije dano samo pred oltarom, već se potvrđivalo svakom papirnom ceduljicom na školskom hodniku ili svakim zajedničkim ispitom i svakim korakom u nepoznato.
E ta i takva ljubav nije samo strast, to je duboko ukorijenjeno prijateljstvo koje je preživjelo test vremena i transformiralo se u nešto neuništivo.
Ta je ljubav od Boga dana!
Mišo Perak