Ovaj tekst koji ću podjeliti je izuzetno dirljivo svjedočanstvo o ljudskosti, sjećanju i neprolaznim vezama koje spajaju ljude, čak i nakon više desetljeća.
Sama rečenica o "malim osobama s velikim srcem" pogađa samu srž. Danas poslije svete Mise u župnoj crkvi u Livani mi prilazi gospođa Mara Radat iz Riječana Donjih, koju poznajem od ispraćaja svoga pokojnog sina u Heimbergu u Švicarskoj i nakon pozdrava i nekoliko bliskih riječi mi daje 50 € da ih dam za Burića štalu.
Iako je osobno u jeku vlastite investicije (gradnje kuće u Riječanima Donjim), pronalazi prostor za darivanje. To pokazuje da velikodušnost nije pitanje viška novca, već stanja duha.
Njezin čin od 50 € vrijedi mnogo više jer dolazi iz iskrenog pijeteta prema precima i poštovanja prema meni.
Težina povijesnog sjećanja (Garevac i Burića štala)
Spominjanje Burića štale i "posavskog Bleiburga" podsjeća na duboke rane koje nosi taj kraj. Tragedija i stradanje 524 žrtve, među kojima je i djed gospođe Mare, događaj je koji je obilježio generacije.
Čuvanje uspomene na te događaje nije samo pitanje povijesti, to je Identitet i dug prema onima koji su tu stradali.
S obzirom na to da se u Garevcu trenutačno gradi nešto drugo što je za nekoga vrjednije od Spomenika za 524 žrtve na Masovnoj grobnici o kojem se trenutnu šuti odlučio sam novac proslijediti Garevačkom župniku za održavanja Spomen obilježja Buriće štale.
Odluka da novac usmjerim župniku za održavanje štale osigurava da to mjesto i dalje dostojanstveno svjedoči o prošlosti.
Kontinuitet povjerenja i karaktera
Susret nakon 22 godine (od 2004. do 2026.) u kojem vas netko prepoznaje i cijeni vaša djela, govori mnogo o vašem tragu u zajednici. Činjenica da mi je gospođa Mara s povjerenjem predala novac za plemenitu svrhu potvrđuje da se istinske ljudske vrijednosti i autoritet izgrađen na radu i empatiji nikada ne zaboravljaju.
Dakle ovaj događaj u Osijeku je prelijep podsjetnik na to da se: dobro, dobrim vraća, čak i nakon decenija. Zajednička bol (gubitak moga sina i njezinog, nedavno preminulog brata kao i djeda žrtvu Burića štale) stvara neraskidive spone razumijevanja.
To svakako pokazuje da Garevac živi kroz svoje ljude, bez obzira gdje se oni trenutačno nalazili, a "Ljudska veličina se ne mjeri onim što imamo, već onim što ostavljamo u drugima."
Mišo Vlado Perak