Garevac, malo Hrvatsko-katoličko mjesto Bosanske Posavine, kroz desetljeća je proživjelo svoju tešku povijest. Da bi se ta povijest na neki način sačuvala za generacije koje dolaze Garevljani se uporno trude da u njegovu kulturnu baštinu utkaju sve ono što ga je kroz teške dane vezalo za običaje i život ljudi toga kraja.
Stoga su Garevljani od uvijek odlučno za bitne stvari prednjačili u regiji pokazalo se putem (GIP-a) našeg Internetskog portala kojeg imamo od 2001. I to prija svih većih institucija u Bosni i Hercegovini pa i Hrvatskoj.
To nam je davalo posebnu snagu, moć i zajedništvo da budemo spona između onih osoba koje žive u Garevcu i onih koji su daleko od rodnog kraja i koji su putovali različitim kolosijecima, da ih usmjerimo na onaj pravi i ispravni, kolosijek ZAJEDNIŠTVA, MEĐUSOBNOG UVAŽAVANJA, i TOLERANCIJE...
Tako smo s velikim uloženim trudom i još većom željom pokojnog Filipa Brajinović tadašnjeg župnika župe Garevac nakon dvomjesečnog upornog rada s najmanje 15 osoba, komunikaciji s ljudima iz struke, urednicima radio postaja dogovora s ton majstorima i aranžerima u petak 25. svibnja 2018. godine snimili pjesmu „Garevo moje“ Garevačku himnu u studiju LUPO RECORDS koju je otpjevao IVAN MARTIĆ IVICA a tekst napisao: VLADO DOMAZET, uz stručnu pomoć ton-majstora i aranžera Maria Mikšić. Želja i dogovor su bili da se ta pjesma pušta pri svim većim okupljanjima mještana i vjernika u selu tako i župi.
Ivana Martić Ivica, za pjesmu od nas nije naplatio ništa, ali za struku, melodiju, producentsku obradu i snimanje zvučnog zapisa morali smo izdvojiti 1300 € ili 10.000 kuna.
Ivan je vodio brigu o tome kako bi se tekst koji je lijep i zahtjevan na najbolji način uglazbio i kazao je kako nije bilo jednostavno. „Radili smo dosta pažljivo glazbu, jer je Garevac i ta pjesma s posebnim pijetetom i o tome se vodilo dosta računa. Tako da su se melodija i tekst fantastično uklopili što pokazuje da je cijela pjesma puna emocija, a uz glazbu se osjeća da je pjesma načinjena s velikom ljubavlju i posebnim poštovanjem prema Garevcu i Posavskom kraju“.
Pjesma je snimljena u rekordnom vremenu i registrirana je u Hrvatskoj glazbenoj uniji uz Dan sjećanja 2018. godine kada se po prvi puta čula u nedjelju, 27. svibnja 2018. na Svetoj misi koju je predvodio urednik Katoličke tiskovne agencije i generalni tajnik biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Ivo Tomašević.
Istoga dana himna se mogla čuti i na postajama radio Odžaka, radio Orašja te Hrvatskog katoličkog radija.
Za blagdan Sv. Ilije „ Iline“ Svetu misu predvodio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić i nije odbio puštanje Garevačke himne već ju je pohvalio.
U nedjelju dva dana kasnije himna se čula i na Garevačkom sijelu kada su uz veliki broj mladih i starih Garevljana, gostiju i prijatelja Garevca stojeći himnu poslušali: župnik Filip Brajinović te visoki predstavnici civilne vlasti iz reda Hrvatskog naroda: dopredsjednik RS-a Josip Jerković i ministar za izbjeglice i raseljena lica RS-a Davor Čordaš , gospođa Ana Andrić ministrica kulture i športa Županije Posavske. Općinu Modriču zastupali su: načelnik općine Mladen Krekić, Petar Gagulić i Gordana Pivaš.
Također se na Garevačkom groblju himna čula i uz blagdan Svih Svetih 2018. godine.
Danas nekoliko mjeseci kasnije situacija je u Garevcu sasvim drukčija. Nitko više ne spominje Burića štalu niti njene mučki ubijene žrtve dok ih je pokojni župnik Filip u srcu nosio i za njih se grčevito borio. Nitko se ne pita zašto natpis spomen kapelice više nije obasjan i zašto na pročelju tog objekta duže vremena nije bilo križa. Žalosno je da se štala danas spominje samo jedan puta godišnje i to uz „Dan sjećanja“.
Nitko više ne spominje UDRUGU POSAVSKIH HRVATA „GAREVAC45“ koja želi ispuniti svoju ljudsku i civilizacijsku obvezu dostojanstvenog pokopa i obilježavanja grobišta naših predaka.
Šutjelo se 50 godina, i zar je opet došlo vrijeme šutnje i straha? Koga se bojimo i plašimo? Tko su te osobe ili osoba koja kaže da je Garevačka himna simpatična pjesma za slušanje za stolom i pod šatorom.
Zar njene emotivne riječi „Dok Bosna i Sava sve tajne nam znaju, i Burića štala – svjedok n‘jemi stoji, poljičke šume mrtve skrivaju – naša se pov‘jest nikog ne boji“ nekome znače da je to vašarska pjesma?
Brzo ćemo saznati tko su oni koji osporavaju puštanje Garevačke himne uz „Dan sjećanja“ kod Burića štale, a dozvoljavaju izgradnju spomenika u Garevačkom groblju s bošnjačkim popisom imena i uz to tvrde kako im je savjest čista?
Napomenut ću da nisam nacionalist niti sam nacionalno odgojen i za mene je svaka žrtva, žrtva, i svaki zločin, zločin i da mi taj spomenik ne smeta, ali smeta mi zabrana puštanja Garevačke himne, koja je jedno bogatstvo kojeg nema ni Bosanska Posavina, Županija Posavska niti bilo koji grad i mjesto u našoj okolini.
Smeta mi što se izbjegava spominjanje Burića štale i njenih 488 nevino stradalih žrtava koji bi nam vječno trebali ležati na srcu kao što su ležali našem pokojnom župniku koji nas je tome učio.
Garevački internetski portal je uz suradnju svojih donatora u kupovinu štale i njenu obnovu uložio 98 % ukupnih materijalnih sredstava i stoga je ne želimo lako zaboraviti niti prepustiti zaboravu. Ona je naš ponos i živi svjedok onoga što se u njoj dogodilo našim ne dužnim precima.
Svjestan sam da smo samo ljudi i da se može pogriješiti, ali se duboko nadam da se ovakve greške više neće ponoviti, da će monolog i jednoumlje ma od koga dolazilo brzo nestati, te da će se uz blagdan Sv. Ilije na Garevačkom groblju ponovo čuti Garevačka himna!
Neka nam Bog pomogne da tako i bude.
Za GIP piše Mišo Perak
Kako ove riječi „Dok Bosna i Sava sve tajne nam znaju, i Burića štala – svjedok n‘jemi stoji, poljičke šume mrtve skrivaju – naša se pov‘jest nikog ne boji“ nekome može biti vašarska pjesma?
https://www.youtube.com/embed/JOmJyE2CtLE","frameborder":"0","width":"760","height":"515","allowfullscreen":"allowfullscreen","style":"display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;"}}" width="760" height="515">{jathumbnail off}