Mnogi od nas vjernika, a isto tako i ne vjernika sigurno su se višr puta priupitali što je to Hostija? Dakle, Hostija je beskvasni kruh, najčešće u obliku malog, tankog bijelog kolutića, koji se koristi u Katoličkoj crkvi za slavljenje euharistije (mise), a Riječ potječe iz latinskog jezika (hostia), što znači žrtva, i simbolizira Tijelo Kristovo koje se blaguje tijekom pričesti.
Na nedavno prikazanoj emisiji znate li što jedemo iznesena je činjenica kako se samo u Međugorju mjesečno napravi 400 000 Hostija.
Fascinantno je razmišljati kako nešto tako krhko i jednostavno, iz samo brašna i voda postaje središte vjerskog života za milijune ljudi. Ali se priupitajmo jesmo li doista spremni primiti ono što te hostije postaju?
Između istinske vjere i reda radi
Jesu li Hrvati doista toliko "dobri vjernici ili grešnici koji uzimaju hostiju reda, radi" pogađa u samu srž kršćanskog života. Istina je, kao i uvijek, vjerojatno negdje u sredini.
Teološki gledano, nitko od nas nije u potpunosti "dostojan" primiti Krista. Hostija nije nagrada za to što smo dobri, nego hrana koja nam je potrebna jer smo slabi. Opasnost nije u tome što smo grešnici, nego u tome ako postanemo ravnodušni.
Zamka običaja
U našem narodu vjera je duboko utkana u identitet. To je blagoslov, ali i rizik. Kad nešto radimo "jer se tako oduvijek radi", gubi se onaj svjesni susret o kojem pišem. Primanje hostije "reda radi" pretvara sakrament u mehaniku.
Sam proces izrade Hostije traje 3 do 3,5 sata u tišini i molitvi. To je snažan kontrast našem ubrzanom pristupu pričesti, gdje često u redu za hostiju razmišljamo o tome gdje ćemo na kavu nakon mise, umjesto o čudu koje se događa.
Rad koji postaje molitva
Fascinantan je podatak o 400.000 hostija mjesečno. To nije samo proizvodnja; to je fizički naporan rad koji zahtijeva preciznost. Dok mi vidimo samo bijeli krug, te sestre vide:
Odgovornost, jer svaka hostija mora biti cijela, čista i dostojna oltara.
Skrivenost, Sestre su nevidljive u onom trenutku kad vjernik prima pričest, ali bez njihova rada taj trenutak ne bi bio moguć.
Zajedništvo, Brašno i voda se sjedinjuju u jedno ti jelo to jest u Tijelo Kristovo, baš kao što bi se mi vjernici trebali sjediniti u zajednicu.
Mišo Perak