KNINSKA TVRĐAVA

Bilo je to na tvrđavi, u Kninu ’95-te,

To će vječno pamtiti Hrvat i hrvatsko dijete.

Pred očima mojim slika se ne briše,

Kad Franjo Tuđman hrvatsku zastavu ljubi.

 

Rukama je stisnu, pun ponosa i sreće –

Tu sliku Hrvat nikad zaboraviti neće.

„Imamo Hrvatsku!“ – uskliknuo je glasno,

Osmijeh mu je bio radostan i prkosan, jasno.

Predsjednik izgovori povijesne riječi slobode,

Vječne su to dvije riječi za hrvatski rode.

 

Na tvrđavi u Kninu stijeg na vjetru vijori,

A vjetar riječi Franjine po svijetu raznosi.

Ponosno je bilo biti Hrvat tog slavnog dana,

Plakali su Hrvati pred ekranima – iz svih strana.

 

Upamti dobro, znaj, voljeno dijete moje:

Hrvat nikad tuđe nije htio – branio je svoje.

Stoljećima su se Hrvati u krvi branili,

A nakon tisuću ljeta domovinu ostvarili.

 

Bilo je u povijesti krvi više nego vode,

S koljena na koljeno gorjela je ljubav za rode.

Narod je sve muke i patnje izdržao,

I svoju lijepu zemlju u sreći dočekao.

 

Hrvati što stradaše u mukama Drugog rata,

S neba se vesele, moj striko i moj tata.

Prolila se vrela krv tisuće heroja,

Na svakom metru Hrvatske gori svijeća koja stoja.

„Imamo Hrvatsku!“ vječne su te riječi dvije,

U njima se čekanje, patnja i ponos krije.

 

Kad god ugledam stijeg na tvrđavi da vijori,

Osjećam zahvalnost i duša mi gori, gori.

 

PAVO PAĆO ĆORLUKA