U UDRUZI HRVATA BOSANSKE POSAVINE „CEKIN“ ZBILO SE HVALE VRIJEDNO DRUŽENJE
U velikoj dvorani Udruge Hrvata Bosanske Posavine „Cekin“,( Zagreb, Horvatova 82) na svečan je način u petak, 10. travnja 2026. godine predstavljena knjiga vanjskog suradnika i prijatelja naše Udruge, prof. Đure Vidmarovića. Riječ je o djelu „Novskoj s ljubavlju“ u kojoj je autor objavio izbor svojih članaka, književnik kritika, prikaza, osvrta i eseja objavljenih tijekom proteklih 40 godina književnog rada. Svi prilozi u knjizi tiču se domaćih autora i kulturnih događanja, ali donose i prikaze eminentnih hrvatskih književnika koji su pisali i Novskoj i njenoj okolici, ili su radnim mjestom i školovanjem bili vezani uz ovaj slavonski grad. U Vidmarovićev izbor ušli su književnici, slikari, povjesničari, kulturni djelatnici i političari.
Autorica predgovora, poznata novljanska prosvjetna djelatnica, prof. Mirjana Lončar, naglasila je kako Novska zaslužuje ovakvu knjigu.
Knjigu su predstavili hrvatski književnici Nevenka Nekić, Pejo Šimić i Siniša Matasović, kao dopredsjednik Društva hrvatskih književnika i predsjednik Sisačko-moslavačkog ogranka DHK.
Svaki od predstavljača ocrtao je Vidmarovićev književni, ali i društveni rad sa svoga ugla. Tako smo saznali kako je ovaj skroman i samozatajan čovjek u 80. godini života, uspio djelovati na više kolosijeka: bio je srednjoškolski profesor, zatim saborski zastupnik, potom veleposlanik RH u Ukrajini, a kao književnik istraživao je i prikazivao javnosti matičnog naroda djela naših sunarodnjaka koji žive kao pripadnici autohtonih hrvatskih manjina u europskim zemljama.
Zahvaljujući njegovome pola stoljetnom radu iz tame zaborava je izvučeno stotinjak hrvatskih književnika i pisaca koji su stvarali u državama u kojima hrvatski jezik nije državni, već se svodi na obiteljski govori i pisanje istaknutih pojedinaca, većinom učitelja i svećenika, za malobrojnu čitalačku javnost. Uz to Vidmarović je kao književnik posvetio veliku pažnju svojim zavičajima. Kako tvrdi ima ih tri. To su zapadna Slavonija, bivša Općina Novska, jer je rođen u selu Piljenice, župa Lipovljani, a danas i Općina Lipovljani, zatim slijedi Lonjsko polje jer je rano djetinjstvo proveo na ušću rijeke Pakre u Trebež, nedaleko od posavskog sela Lonja.
Treći mu je zavičaj Moslavina, jer je osnovno i srednje obrazovanje završio u Kutini. Moslavini se odužio s četiri knjige: tri toma književnih i književno povijesnih tekstova pod naslovom „Moslavina oživljena“, te zbirkom pjesama u koautorstvu s Katarinom Brkić, pod naslovom „Mojom Moslavinom“. Lonjskom polju odužio se knjigom stihova „Rijeka i hrast“ „Stjepan Radinović, 'Ratni dnevnik“, „Od mlinskog kotača do ivanjskih kolača“(suaut.) i „Lipovljani, Lonjsko polje“. Dok se Novskoj odužio navedenom knjigom koja je predstavljena u Društvu „Cekin“.
Među gostima, osim naši preko 180 Posavljaka, bili su i članovi DHK, članovi Hrvatskog diplomatskog kluba, Hrvatske matice iseljenika, Laudato TV i Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Bio je to po posjećenosti možda najveći književni događaj u Zagrebu, posljednjih desetak godina. On je pokazao kako naši poštovani suzavičajnici ne dolaze samo na manifestacije prigodnog, političkog, etnografskog, gastronomskog ili etnomuzikološkog sadržaja, već imaju potrebu i za priredbama visoke književne razine.
Zbog toga je ova promocija veliki događaj ne samo za autora, već i za naše Udruge Hrvata iz Bosanske Posavine „Cekin“.
Mi smo zaslužili „Leksikon pisaca i izvornjaka Bosanske Posavine“ koji su sačinili Đuro Vidmarović, Pejo Šimić i Pejo Gašparević
Dužnost moderatora ovog književnog događanja preuzeo je predsjednik „Cekina“, Ilija Guberac. On je uložio, zajedno sa suradnicima, veliki napor kako bi svečanost bila ne visini i kako bi se posjetitelji vratili svojim domovima ispunjeni vrijednim sadržajima. Kako se ne bi ti sadržaji sveli samo na književnost pobrinuli su se naši mladi folkloraši iz Rugvice i grupa izvornjaka iz Bosanske Posavine.
Slobodno je primijetiti kako je nama Posavljacima bilo zanimljivo i korisno slušati autorovo nadahnuto pričanje o svoja tri zavičaja, sjedinjenih u Hrvatskoj koju stalno nosi u srcu. Mnogi od nas morali su zbog ekonomskih, političkih i ratnih razloga napustiti naša draga sela i gradove u našem zavičaju, Bosanskoj Posavini.
Doseljenjem u Hrvatsku stekli smo drugi zavičaj, a Vidmarović pokazuje kako je moguće u srcu nositi više zavičaja. To je vrijedno prenositi na mlađe naraštaje kako se nikada ne bi otuđili od svojih izvora.
Pejo Šimić
