Ratni i životni put Slavena Vujnovića: Od "Heroja ulice" do informatičkog stručnjaka
Mladost i predvečerje rata
Rođen i odrastao u Karlovcu, Slaven Vujnović pripadao je buntovnoj generaciji s početka sedamdesetih, odgojenoj na računalima i glazbi osamdesetih. Karlovac, grad bogate multikulturalne povijesti, počeo se mijenjati krajem osamdesetih kada su se dotadašnji prijatelji i susjedi počeli izolirati pod utjecajem političkih previranja. Osjećaj zajedništva te generacije najbolje je oslikao legendarni koncert Prljavog kazališta u Zagrebu, nakon kojeg je pjesma „Heroj ulice“ za mnoge dobila sasvim novo značenje.
Vojni rok u JNA služio je 1990. godine u Prizrenu, gdje su se već jasno vidjele pripreme za sukob. Sredinom lipnja 1991., koristeći se domišljatošću i lažnim dozvolama, bježi iz kasarne i preko Beograda stiže u Zagreb.
Ratni put: Od Vukovara do Turnja
Početkom srpnja 1991. priključuje se 2.A brigadi u Dugoj Resi. Tijekom tog kaotičnog ljeta, nakratko odlazi u Vinkovce i Vukovar, no zbog tadašnjeg nedostatka sustavnog zapovijedanja i intenzivnih borbi u koje ih nisu stigli uvesti, vraća se u bazu. Iako je imao mogućnost odlaska u Kanadu zbog majčina državljanstva, Slaven bira ostanak u domovini, priključivši se najprije Narodnoj zaštiti, a potom 110. brigadi ZNG Karlovac kao inženjerac.
Pravi rat za njega počinje na Turnju, gradskoj četvrti koja je bila ključna linija razdvajanja. Inženjerija je obavljala opasne zadatke postavljanja i osiguravanja minskih polja svega kilometar od centra grada. Na dan 14. prosinca 1991., prilikom otvaranja minskog polja za prolaz EU promatrača, Slaven je ranjen snajperskim hicima. Nevjerojatnom srećom, prvi metak mu je izbio pušku koja mu je zaštitila kuk, dok su ga ostali pogodili u nogu. Promatrači su svjedočili ranjavanju, a francuski general bio je toliko zgrožen kršenjem primirja da je u Zagrebu fizički nasrnuo na pregovarača JNA, generala Rašetu.
Profesionalna rehabilitacija i digitalna revolucija u HV-u
Nakon teške rehabilitacije, Slaven se 1993. godine vraća u vojsku, ovaj put u satniju veze, a potom u Operativno-nastavne poslove zbog svog predratnog poznavanja rada na računalima. Sudjelovao je u modernizaciji Hrvatske vojske, uvodeći prve oblike digitalne obrade podataka. Tijekom operacije „Oluja“ bio je dio tima u Zapovjedništvu zbornog područja Karlovac.
Njegov doprinos tehnološkom razvoju HV-a bio je golem:
- 1996. godine prvi je u Hrvatskoj upotrijebio video projektor i Power Point za vojne prezentacije.
- 1999. godine učestvuju u izradi novog Procesa donošenje odluke i izrađuje računalnu mrežu i sustav koji omogućuje prezentiranje podataka i informacija prema zahtjevu
- Početkom 2000-ih realizirao je prijenos podataka zrakom između Karlovca i Slunja te prvu video-konferenciju u kojoj je sudjelovao i tadašnji predsjednik RH.
- Početkom 2000-ih je u timu koji izrađuje pravilnik o informatičkoj i računalnoj uporabi i sigurnosti.
- 2006. godine odlazi u Afganistan kao prvi hrvatski CIMIC časnik (civilno-vojna suradnja) u NATO operaciji.
- 2006. godina u Afganistanu s timom iz Hrvatske slaže sustav za komunikaciju koji omogućuje telefoniranje u Hrvatskoj preko interneta.
Mirnodopski život i borba za istinu kroz umjetnu inteligenciju
Nakon umirovljenja 2012. godine, Slaven se posvećuje edukaciji mladih u programiranju i izradi igara. Unatoč teškim zdravstvenim izazovima, uključujući operaciju aneurizme srčane aorte 2024. godine, nastavlja s kreativnim radom.
Danas koristi umjetnu inteligenciju (AI) za stvaranje domoljubnih pjesama o Karlovcu i zajedništvu branitelja. Njegov je cilj očuvanje istine o jedinstvu ljudi različitih profila i krajeva Hrvatske koji su bez pitanja stali u obranu domovine. Među njima su i branitelji iz Posavine koji su branili Vukovar, kojima je, također, posvetio pjesmu sljedećeg refrena:
„Ognjište su izgubili,
Vukovar su branili!
Posavski sokoli, stražari na rijeci,
O vama će pričati očevi djeci.
Kroz vatru i oluju, kroz najteže dane,
Vi ste bili bedem, vi ste vidali rane!“
Rezultat je to suradnje s renomiranim i višestruko nagrađivanim pjesnikom domoljubne poezije Pejom Šimićem, čije je pjesme, također, uglazbio.
Želja mu je da pjesme, nastale iz ljubavi i zahvalnosti prema braniteljima i Domovinskom ratu, jednog dana uživo izvede neki hrvatski bend, podsjećajući na vrijeme kada smo svi bili jedno.
