U Parku Jadranka Cumbaja i bista za junaka Domovinskog rata
U petak večer, 02.kolovoza 2024. Park Jadranka Cumbaja u Velikoj Gorici dobio je i bistu u sjećanje na Jadranka Cumbaja, heroja Domovinskog rata. Tako je u blizini rodne kuće Jadranko Cumbaj, u svom parku dobio i svoju bistu. Uz roditelje heroja poginulog u hrvatskoj "Oluji", bistu je otkrio Tomo Medvjed, potpredsjednik hrvatske Vlade i ministar branitelja. Svečanosti su nazočili Jadrankovi "Gromovi" vetereni 2.gbr "Gromovi" koji su i pokretači ideje o spomen-parku. Uz njih su bili i članovi Lovačkog društva "Srna" jer je Cumbaj bio lovac. Turopljski bandiljeri u starinskim odorama, te predstavnici udruga.
Kako je kazao Nenad Buzanić, predsjednik Udruge veterana 2gbr"Gromovi", pukovnik Jadranko Cumbaj kao drgaovoljac bio je učinkovit u protuoklopnoj borbi. Na Kupi je 1991. prvi u povjesti ratovanja uz termoviziju "maljutkom" pogodio neprijateljski tenk noću. Uništio je dvadeset i devet oklopnjaka, što je samo trojici hrvatskih ratnika uspjelo. Poginuo je kod Petrinje prvog dana "Oluje" 1995. Nije morao ali je htio doći na prvu crtu sa svojim "Gromovima".
Uime gradonačelnika Velike Gorice, Krešimira Ačkara, nazočne je pozdravio Neven Karas, zamjenik gradonačelnika i hrvatski branitelj. Zahvalio je veteranima "Gromova" i pukovniku HV Slavku Toliću koji su idejni pokretači i realizatori, zajedno s Gradom Goricom, ideje o parku i bisti za svog suborca. Bista je izgrađena u rekordnom roku. To je potvrdio i umjetnik Mladen Mikulin, autor biste. Kazao je kako Jadranka nije ovjekovječio kao vojnika, već kao ratnika. Bistu je blagoslovio don Kristijan Krajinović, vojni kapelan, uz prateću molitvu.
Kako je kazao Tomo Medved, ministar branitelja, bista Jadranka Cumbaja svjedočiti će mladima za hrvatsku budućnost. Kako cjeniti slobodu i rezultate Domovinskog rata. Nakon pozdrava, uz roditelje Jadranka Cumbaja, Šteficu i Stjepana, ministar Medvjed je otkrio bistu. Suznim očima Štefica, majka heroja Jadranka Cumbaja, primila je hrvatski barjak iz ruku ministara branitelja.
Tekst i snimka: Boris ĆAVAR