Po izvještaju naših mještanina u Posavini započinje pečenje rakije. Jesen je. Kukuruz obran, pšenice zasijane, drva za zimu pripremljena. Vrijeme berbe šljiva je već odavno privedeno kraju i sada je vrijeme da se peče rakija. Iako je ostao izraz peći rakiju za rakiju je to proces kuhanja i destilacije. Osobito je valjalo paziti već pri skupljanju da šljive budu zdrave. Taj proces skupljanja plodova, kao prve faze, za pečenje rakije bio je namijenjen djeci za školskih raspusta.

Na slici je pokretni i suvremeni Mercedesov kazan u vlasništvu Vlade Tokić "Dikače" iz Garevca

Nisu mogla izbjeći cjelodnevnu pognutost (guravljenje) ni bogataška ni sirotinjska djeca. Prva, jer su to bile šljive njihovih roditelja, druga, jer su ih roditelji poslali da tako zarade koju litru rakije.
U našem kraju se najviše peče rakija od šljiva pa je za rakiju najčešći izraz šljiva ili šljivovica. Naravno, ljudi su pravili rakiju i od drugog voća. U nas su dudovi, crni i bijeli, vrlo rodni pa je poznata rakija dudovača, kasnije i kruškovača ili ona od sitnog grožđa, zvana grozdovača ili loza. Od zerdelija, također sitnih šljiva ili divljaka se pravila rakija.

Ništa značajnije u životu naših ljudi nije prolazilo bez nazdravljanja rakijom. Bez nje se nije moglo svadbovati, «tračiti» blagoslov ili daću, dizati građu, slaviti krštenje ili krizmu ili bilo koji drugi društveni čin. Ili, jednostavno počastiti se sam u svojoj kući. Govorilo se da je rakija dobra «na ćesrce», za otvaranje teka, za bolje raspoloženje.

Naša posavska rakija, ona meka ili blaga, razlikuje se od one ljute s većim postotkom alkohola. Što je u Dalmaciji i u drugim krajevima vino u Posavini je, približno, meka šljiva. Jer, mogla se popiti i koja čašica više za obrok.

Prepečenica se pak čuvala za izuzetne zgode i nisu je domaćini posjedovali u obilnoj mjeri.
Iako je znano da je rakija mnoge otjerala u alkoholizam, ipak se spominje kao ljekovita. Bolesnicima s temperaturom stavljali su se oblozi od rakije, a na zaušnjake se previjalo ručnik namočen u rakiju. Bolna mjesta od povreda, rane koljena i slično, masirana su rakijom. Zna se da su i neki teži zahvati, u vremenu bez anestezije, vršeni pomoću rakije. Osobito zubobolja. Čak i teški porođaji su bili uz asistenciju rakije pa je u narodu ostao izraz «pijan ko majka».

Za bolove u stomaku upotrebljavana je rakija koje je po tom i dobila naziv stomaklija.

O rakiji, baš kao u drugim krajevima o vinu, ispjevane su različite pjesme koje su se najčešće pjevale pri pečenju rakije kada je i bilo više vremena za razonodu. Svakako, pjevane su i u drugim prigodama.
Evo nekoliko primjeraka:

Za Posavinu.org piše Mišo Perak

Franjevci Bosne Srebrene, Franjevački samostan Rama Šćit i Ramska zajednica u Zagrebu organizirali su tradicionalnu svetu misu i skup Ramljaka u zagrebačkoj okolici. U crkvi Marije Anđeoske kraj Samostana Svetog Ilije koji vode franjevci Bosne Srebrene u Sesvetskoj Sopnici kod Zagreba služena je sveta misa nakon koje je održan tradicionalni skup Ramljaka. Misu je uz koncelebraciju bosanskih ujaka služio don Tihomir Šakota, sin Rame.

Ministarstvo prometa, veza i zaštite okoliša Županije Posavske ovih dana započelo je realizaciju planskih aktivnosti na rekonstrukciji i sanaciji javnih cesta na cijelom području Županije Posavske. Ovim aktivnostima u posljednje vrijeme ulažu se daleko najznačajnija sredstva u prometnu infrastrukturu, čime se prometovanje svih sudionika u prometu podiže na najvišu razinu do sada.

Vjernička zajednica u Čardaku kod Modriče svečano je, 15. rujna, proslavila svoju nebesku zaštitnicu – Blaženu Djevicu Mariju Žalosnu. Istoga dana župa je obilježila i 60 godina postojanja te 10 godina od posvete crkve. Svečanu misu u župnoj crkvi slavio je vrhbosanski nadbiskup metropolita i apostolski administrator Vojnoga ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić. Koncelebriralo je 20-ak svećenika, među kojima je bio župnik u Čardaku vlč. Ivan Dragičević, kao i dekana Doborskog dekanata i župnik u Odžaku preč. Ilija Orkić.

Nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić predvodio je svečano euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Imena Marijina u župi Vrhbosanske nadbiskupije Svilaj pokraj Odžaka. Dolazak u odžački kraj nadbiskupa Vukšića bio je s velikim razlogom jer velikih je 150 godina te posavske župe. Uz značajnu obljetnicu, dostojno je proslavljena nebeska zaštitnica svilajske župne zajednice. Nadbiskup Vukšić je tijekom svete mise posvetio župnu crkvu i oltar.

Predsjednik Vlade Županije Posavske Đuro Topić sa ministrima u Vladi sudjelovao je u sadržajima organiziranim u povodu značajne obljetnice župe Svilaj. Tim je povodom nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić predvodio svečano Euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Imena Marijina. Uz značajnu obljetnicu dostojno je proslavljena nebeska zaštitnica svilajske župne zajednice. Nadbiskup Vukšić je tijekom Svete mise posvetio župnu crkvu i oltar.

Svijet je prepun različitih priča, lijepih ili ružnih, koje nas poučavaju i pomažu nam u slaganju vlastitog mozaika života.

U vrijeme kada posavski poljoprivrednici blokadama i prosvjedom na cesti ukazuju na svoj težak položaj, u Kornici se educiraju mladi poljoprivrednici, oni koji tek trebaju odlučiti hoće li za svoj životni poziv odabrati tvornicu pod otvorenim nebom. Kažu nam, nisu time obeshrabreni jer žele najprije usvojiti znanja, kako teorijska tako i praktična, prije svega o voćarstvu, a onda se upustiti u neumoljivi svijet tržišta koji podrazumijeva i takav način borbe za svoja prava.

Uređeni grad podrazumijeva i infrastrukturu primjerenu takvoj sredini te se, nakon višemilijunskih projekata, koji se samo nadograđuju iz oblasti vodoopskrbe, podrazumijeva i cestovna infrastruktura. Novo ruho Orašja čini to središte izvršne vlasti Posavske županije prepoznatljivim i sve više s urbanim crtama koje su nekako započele od sklopa objekata Maxi kompleksa gospodarstvenika Drage Živkovića

Drugi svjetski rat neiscrpna je tema za brojne istraživače s obzirom na njegovu raširenost i utjecaj na gotovo sve životne tokove.

Književnica Blanka Kraljević okušala se kao pjesnikinja i ovom knjigom došla u svoje preobraženje. MOJE PREOBRAŽENJE je treća njena knjiga u nakladi Ogranka Matice hrvatske Široki Brijeg. Prva knjiga je ŠIROKOBRIJEŠKA KNJIŽEVNA ČITANKA gdje je zapisa i opisala književne stvaratelje rodom sa Širokog Brijega. Druga knjiga kratke proze PRIČE O SOVI I ŠEVI njena je intima , ali djetinjstvo, odrastanje i zrelost profesorice književnosti, ratne izvjestiteljice i novinarke u burnim vremenima.

U Pleternici je 22. kolovoza u prepunoj svečanoj dvorani Hrvatske knjižnice i čitaonice uz nazočnost uglednika iz društvenog, kulturnog i političkog života održan „Knjižnik“ Sadržajna i zanimljiva manifestacija koju financira Ministarstvo kulture i medija uz podršku grada Pleternice. Bila je to , kako su komentirali nazočni i sudionici manifestacije antologijska i nezaboravna večer duhovne poezije višestruko nagrađivanog pjesnika Peje Šimića iz Zagreba, a poslije toga otvorena je izložba amaterskog slikara Vida Marića iz Pleternice.