Poštovani čitatelju, prođimo zajedno tekst iz Lukina evanđelja (Lk, 19, 41-44). Nakon što ga pročitamo, možemo li sebi dati odgovor, na što nas asocira ovaj tekst? Riječi su sljedeće: “Kad se Isus približavao Jeruzalemu i ugledao grad zaplaka nad njim, pa reče: „ O kad bi ti Jeruzaleme, u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir"?!
Prva asocijacija je, i ja osjećam kako je Isusu bio dragocjeni grad Jeruzalem kao i svaki stanovnik u njemu. Upravo zato, sljedeći svoje misli osjećam i sa sigurnošću potvrđujem kako se Isus želi približiti i nama kao i situaciji u kojoj se nalazimo. Jer, naš grad, naša Zemlja, Naša Domovina je Domovina koja trpi, pati, koja nema snage oduprijeti se…. Stoga, promatra On nas, osjeća naš strah, mjeri našu vjeru ali i naša djela i nedjela. Čini se kako danas gleda i na nas i plačući pita: “ Dijete moje znaš li ti što je dobro za tvoj mir"! I nastavlja; “ Nisam siguran da ti je sve jasno jer je puno toga skriveno tvojim očima! I upoznaje nas sa situacijom:” Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud. Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti na tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao čas svoga pohođenja, govori Isus”. I dok sve ovo razmatram, postavljam si i pitanje, pa je li Isus malo prestrog? Je li nas straši? Ali…činjenica je da i nije. Jer, takvi smo, takav je naš život, ali upozorenje je tu. Osluškuj!
Međutim, ako dublje ulazim u analizu, čini se kako su neki kroz svoj život prolazili upravo ovako kako Luka navodi u svom odlomku, dok drugi nisu osjetili teret i prijetnju, međutim, Isus je uvijek jasan. On neprestano poziva. Isus ima svoje vrijeme, zato i želi svakom od nas dati biljeg pažljivog slušanja i osluškivanja Isusove stvarnosti, zapravo stvarnosti samoga Boga, jer kaže, o kad bi ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir?!
Stoga, poštovani čitatelju, vremena nam nikako ne idu na ruku i što nam je činiti? Što nam preostaje? Ništa drugo nego, prihvatimo život otvorenih očiju, osluškujmo ga napetih ušiju i otvorena srca a sve u stvarnosti da je jedini Bog, naš put, istina i život.
Budimo pažljivi i obdržavajmo strahopoštovanje. Ono nije radi drugih, nego radi nas samih. Ne idimo slijepo kroz život. Dobro pogledajmo koje opasnosti života nam prijete. Budimo pozorni, privrženi i ljudski. Obilježimo svoje djelovanje u životu blagoslovom i ljubavlju. Budimo na putu milosrđa i poniznosti i tada ćemo moći govoriti kao što govori psalmista, : „ Pjevajte Gospodinu pjesmu novu, i u zboru pobožnika hvalu Njegovu! Nek se raduje Izrael Stvoritelju svojem! Kralju svom neka klikću sinovi Siona!
I na kraju, molimo Isusa da nas i vrijeme u kojem živimo opečati trajnim biljegom slušanja i osluškivanja Riječi Božje kako bismo bili apostoli mira i ljubavi u našem burnom vremenu! Amen! Aleluja!
Za Posavinu.org piše sestra Augustina Barišić, Klanjateljica Krvi Kristove