Jedna od stvarnosti s kojom se svatko od nas susreće u životu je i iznenadni put. Put koji poziva bez opoziva. Put na kojega hitno odlazimo. Put rastanka s osobom koja nam je u životu nešto značila.
Znači, put sa više životnih raskrižja i kružnih tokova. Put odakle nam povratka! Upravo zato ono često pitanje. Zašto i kamo krenuti? Zašto baš sad? Zašto ja? I zašto, čini mi se beskonačno pitanje, bez odgovora, na ono zašto mora tako biti? Zašto sam dobar s nekim osobama a s nekima ne? Zašto neke dobro poznajem a neke ne? Zašto nisam dovoljno osjećajan prema drugima? Zašto nisam mudar i pažljiv? Zašto nisam uvijek dobar? No, ipak postoji i ono ali... Dakle, čini mi se kako na ova pitanja odgovor donekle može ponuditi sljedeća priča koju sam nedavno čula a vi ćete ju pročitati i o njoj razmišljati.
Kažu, živio jedan čovjek koji je imao tri brata. Jedan dan dođe mu iznenadni poziv da mora poći na jedan dosta dalek i naporan put koji nema kraja. Nije bio u stanju sam razumjeti taj put a najmanje sam krenuti. Bojao se izazova i poteškoća. Zabrinuo se, ali utjehu je mislio pronaći u svojoj braći, pozivom da na put koji je naporan pođu s njim, pa se obrati jednom od braće pitajući ga da mu pomogne na njegovu putu. Međutim, brat bez puno razumijevanja reče da mu ne može pomoći.
Preostalo je za pomoć obratiti se drugom bratu, od kojeg je dobio isti odgovor.
Na kraju shvati da mu od ova dva brata kojima se često obraćao, imao povjerenja, sada nema puno pomoći pa se usudi pomoć zatražiti od brata kojemu nije bio naklon i često ga osuđivao. Stoga, stvori naklonost prema trećem bratu pa ga upita da mu pomogne. Ovaj brat, bez razmišljanja pristade pomoći mu. Želio je po svijestiti mu situaciju pa reče; “ Moj brate, uvijek sam te pratio, bio s tobom i nikada te nisam napuštao iz svoga okruženja. Znaj, i ovoga puta želim te pratiti, želim biti i ostati s tobom. Nikada te nisam napuštao pa neću niti sada“!
Tada, brat putnik u suzama reče; “ Istina je brate, ja sam od sve braće najmanje mislio na tebe i tvoju pomoć. Najmanje sam ti pažnje poklanjao. Tek sada osjećam da sam se prevario u životu i da nisam znao cijeniti tvoju prisutnost, dobrotu i tvoju dubinu tišine u meni! Da sam to barem ranije znao, bio bih sasvim drugačiji prema tebi“. I nakon saznanja, s bratom je krenuo na smrtni put.
Parafrazirat ću. Njegov prvi brat je zapravo njegova obitelj. Drugi brat je bio njegov imetak a treći brat su njegova stvarna životna dobra djela.
Poruka je jasna. Svakog od nas u životu prate tri stvari. Kao prvo, prati nas naša obitelj. Drugo, prati nas naše materijalno blago. A treće, su naša dobra djela.
Ovo dvoje, obitelj i blago kad odlazimo na put s ovoga svijeta odvajaju se od nas vraćajući se kući. Samo naša, prikupljena dobra djela idu s nama i prate nas do konačnog odredišta, gdje će nam biti upravo onako kako smo s Bogom surađivali ovdje na našem životnom putu. Ali ni to nije kraj! Želim nas ohrabriti, ma kako nam je teško i kroz buru svoga života tražimo Gospodina. Potrebno je znati i otkriti za kim ili za čime mi to zaista čeznemo? Upravo zato postanimo svjesni životne situacije i znajmo, ono za čime čeznemo, najdublji je dar Duha Svetoga u nama! Zato, čeznimo za velikim idealima! Za velikim stvarima, kako bismo uvijek u svom životu iza sebe ostavljali miris Neba!
Sestra Augustina Barišić, Klanjateljica Krvi kristove{jathumbnail off}