Jeste li znali da zagrljaj može sačuvati život osobi za koju osjećaš, ljubiš i voliš? A da je tako potkrijepit ću primjerom kojeg ću interpretirati. Dakle, dok sam danas početkom veljače 2018. čekala u redu na šalteru jedne dječje bolnice, u kutu je stajao jedan stari i prastari stolić, sav izgreban dječjim igricama a iscrtan dječjim rukicama, okićen raznim likovima i drečavim bojama.
Približila sam se simpatičnoj dječici koji su čekali svoj red na preglede. Spretno su izmjenjivali dječja iskustva, mimikom, gestama i po nekom riječju. U priču sam se uključila na njihov način, što su i prihvatili. Potom su i majke s osmijehom na licu, slušale našu priču i odobravale ju s po kojom riječju ubačenu u naš riječnik, strepeći nad njima da se ne ozlijede.
U jednom trenutku sam sjela, pogledala ispod stolića i u kutu njega ugledala neke stare, prastare i prašnjive novine koje sam uzela prelistati. Nisam ni slutila što ću u njima naći. Vjerujte, nisam se pokajala jer u njima sam pročitala svjedočenje koje je silno bogato i zato želim da i vi koji ovo čitate u srcu doživite ono što sam i sama doživjela. Interpretiram sadržaj.
Djevojčice, rođene su 12 tjedana prije predviđenog termina. Zbog potrebe za intenzivnom njegom i liječenjem bile su smještene u posebne inkubatore. Jedna od njih je počela dobivati na težini i zdravlje joj se prilično stabiliziralo. Ali, druga bebica, rođena je sa samo 2 kg. i imala je problema sa disanjem te s niz drugih komplikacija.
Nitko od liječnika nije očekivao da će preživjeti, premda su i liječnici i sestre činili sve što su mogli da bebici bude bolje, međutim, poboljšanja nije bilo. Ali, kako Duh sveti puše gdje hoće i dolazi onima koji ga osluškuju, tako se našla jedna medicinska setra koja je protiv svih pravila bolnice, riskirajući svoj posao, stavila obje sestre ( bebice ) u isti inkubator. Ostavila ih je spavati zajedno, jednu pored druge a kada je ponovno došla k njima nije mogla vjerovati prizoru kojeg je vidjela. Pozvala je lječnike i sestre intenzivnog liječenja da se uvjere u čudo i nesvakidašnji prizor.
( slika sve govori ).
A bebica osjetivši blizinu svoje sestre, i njezinu borbu za život, zagrlila ju je kako bi joj pružila podršku u toj borbi. Od tog trenutka, na smrt bolesna sekica je počela normalno disati i otkucaji srca su došli u normalu, te se njezino zdravlje počelo stabilizirati. Od tada liječnici su donijeli odluku da će teško bolesne bebice na intenzivnom liječenju držati zajedno, jer kada su zajedno, jedna drugoj pomažu u borbi za život.
Nakon ove prelijepe slike koja govori tisuću jezika, kroz blizinu i ljubav, kazuje nam i to da ljubav čini najljepša čuda!
Za Posavinu.org piše s. Augustina Barišić, ASC