Predragi! Vjerujem, sljedeće riječi su i moje i tvoje, jer želim biti riječ, srce i glas za sve vas koji niste imali priliku, način, volju, snagu svojoj majci reći hvala ti majko i volim te. Zato, neka ovi stihovi budu od srca dar mojoj i tvojoj majci i majkama cijeloga svijeta. Neka bude poklon mojoj baki i bakama cijeloga svijeta, mojoj rođenoj sestri i svim časnim sestrama u cijelom svijetu.
Dok ove retke ja tebi majko pišem a vi koji ih čitate, u duhu samnom svoje misli ugrađujte u moje misli i budite tu negdje dok izgovaram riječ „ Majko“ i hvalu majci, jer sve koje sam gore spomenula uključeni ste u riječ „MAJKA“!
Stoga, draga majko! Danas je tvoj ali i moj dan, kažu, majčin dan! Zar ima većeg, radosnijeg i zaslužnijeg dana od majčinog dana? Zato, Majko, hvala ti za ovaj dan! Hvala ti majko što si me devet mjeseci pod srcem nosila. Hvala ti što me nisi ubila. Hvala majko što si me rodila i često na svoje grudi i srce privijala, tješila, u svom krilu grijala a usput i otkucaje srca mog brojala i sa svojim srcem ga uspoređivala. Hvala ti majko, što si me u vjeri odgojila i hrvatskom narodu me pribrojila.
Majko, ja tek sada često gledam i promatram te tvoje drage, prelijepe i brižne ali često i suzne oči i sjetim se majko svih tvojih, zbog mene, dok još malena bijah, svih ti neprospavanih, teških i mučnih noći.
Majko, ja često promatram tvoje umorno, blijedo, iscrpljeno i tako bolom ispijeno lice. Sjetim se svake bore na licu tvom a tek žrtve kojom si darivala svoje tada još maleno i nejako biće.
Majko, ja tek sada, često promatram taj tvoj osmijeh koji je bio ponekad tužan, ponekad radostan. Tužan kad mi nemaš što od sebe za gablec dati a radostan kad ti se dijete sretno iz škole doma vrati.
Majko, ja i danas čujem tvoj glas i vidim nadamnom podignutu desnu tvoju ruku i kako izgovaraš riječi „Bog te blagoslovio i vazda te čuvao sinko moj“!
Majko, ja znam, život te nije mazio ni pazio a ti si uvijek majko tako vješto skrivala svoju bol i patnju od svih nas.
Majko, ja i sada se vraćam u one divne al siromašne dane i gledam kako su tvoje bile teške, preteške i duboke rane.
Majko, ja sada promatram tvoje teško bolesne i umorne noge a vene duboke u plavo obojane, bojom mora a nabujale poput rijeke koje svojim tokom propuštaju bolesno zgrušanu krv a meni je to bio znak, kako si se do krvi u vjeri i molitvi borila ali i pobijedila. Da, težak je bio život tvoj.
Majko, poput Nazarećanina nosila si križ svoj sve dok bol ti nije slomila dušu a tvoje umorno tijelo shrvano i u grob položeno, jer ostala si sama i nikog više nisi od nas, kod sebe imala da mu kažeš i da ti kaže, zbogom majko i veliko ti za sve, hvala!
Ali, majko, ja znam, za tebe nikad nije kasno. Za tebe riječ hvala nema zastare, zato sada ti od srca kličem, za sve ti moja draga majko veliko hvala! Hvala ti za sve neprospavane noći, za tvoje prelijepe plave, zelene, smeđe i crne oči, za sve darove, poljupce i suze, za sve rane tvoje, za koje nisam smjela ja znati, za sve, za sve hvala ti mila moja mati! I zato neka ti je sretan majko tvoj majčin dan, ma gdje ti bila, u Nebu ili još uvijek na ovoj meni prelijepoj tvojoj i mojoj rodnoj nam grudi i zemlji!
Za Posavinu.org piüe sestra Augustina Barišić, Klanjateljica Krvi Kristove