Svidjela mi se misao A. Schopenhauera koji je rekao;“Kad dođe veselje u liku Božića otvorimo mu sva vrata i prozore, jer Božić nikad ne dolazi u krivom trenutku." Istina je! Ovu misao želim utkati u sljedeće retke, jer mi govori o naravi Božića koji dolazi na sva vrata i prozore čovjekova srca i života.
„U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog!“
Stoga, ako se upitamo što je to Božić? Kako ćemo definirati tu činjenicu? Mislim da nećemo pogriješiti ako kažemo da je Božić rođendan najsvetijeg, najponiznijeg i najljubaznijeg Božić Čovjeka koji je ikada koračao ovom zemljom. Sam Bog,kako kaže sveti Pavao progovara nam u Sinu. Progovara nam po svojoj Riječi.
Jednako tako, o toj Riječi, na tako lijep način, rekla bih, gotovo pjesnički govori evanđelist Ivan u proslovu svoga Evanđelja: „U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog!“ Dakle, Riječ o kojoj Ivan govori jest konačna Očeva Riječ. To je ona Riječ kojom je Bog čitave povijesti ulazio u razgovor s ljudima. Riječ je to koja je govorila po prorocima.
To je ona Riječ koja je postala čovjekom i po tom događaju nam dala milost da se možemo zvati djeca Božja, kako kaže evanđelist Ivan. Po toj Riječi, mrak i tama čovječanstva koju su proroci malo po malo pokušali osvjetljavati, sada, u osobi Isusa Krista, potpuno iščezavaju i nestaju. Znači, Kristovo rođenje je rođenje svjetla na ovome svijetu a to svjetlo, nastavlja evanđelist Ivan, ipak nisu svi spremni prepoznati i prihvatiti; „Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna“.
Isus, naš Spasitelj
Nažalost, mnogi ni danas nisu spremni prihvatiti Isusa kao svoga Spasitelja, kao onoga koji će biti svjetlo na stazama i njihovih života. Ne, nisu spremni kad veselje dođe u liku Božića otvoriti mu sva vrata i prozore. Ne, nisu spremni prepoznati Božić koji im dolazi u pravi trenutak! A Bog, koji je vječna i neizmjerna ljubav, pronašao je načina Isusda postane našim bratom i da ne prestane biti Bog. Bog od vječnosti postao je čovjekom u vremenu. Uzeo je ljudsku narav, naše tijelo i našu krv. Koje li samo čudesne istine! Nismo ju u stanju dokučiti! To je velika tajna i veliko čudo Božje ljubavi.
Stoga, dragi čitatelji, dok smo u „jutru“ crkvene godine, u iščekivanju Božića, pripremimo se, spremimo očekujmo novi "dan"! Obećani dan uz radost ostvarenja onoga čemu se cijelo čovječanstvo nada. Što znači, neka nam vrijeme i pogled i u ovom trenutku budu okrenuti prošlosti i obećanju, ali i budućnosti, očekivanju ispunjenja obećanoga. Stoga, dobro je okrenuti se iza sebe i pogledati gdje smo? Kako stojimo? Jer, dok stojimo pazimo da ne padnemo.
Poziv smo čuli i ove dane kroz biblijska čitanja. Pozivaju nas na hodočašće obraćenja.
Poziv je upućen i na hod u vjeri prema dubinama otajstva Isusa Krista. Stoga, neka u nama i ovaj Božić bude poziv na životnu budnost. Preispitivanje osobnog života, ali u vjeri i nadi koje nam kažu da je svaki ljudski život, ma kakav bio, neizmjerno vrijedan jer je Bog postao čovjekom. A Božje obećanje dolaska i poslanja iščitavajmo i kroz svoj životni hod.
Dakle, Bog i nama poručuje ove riječi: „Evo šaljem glasnika da put pred vama pripravi". I doći ću iznenada, kaže Gospodin u svoj Hram, jer me tražite i anđeo Saveza koga vi žudite. Evo me, dolazim već! Stoga, prijatelji dragi svima vama želim sretan i blagoslovljen i ovaj Božić! Neka nas Novorođeni Kralj uvede u mir i blagostanje Božića!
Za Posavinu.org piše sestra Augustina Barišić
Klanjateljica Krvi Kristove