Poštovani čitatelji GIP-a. Bliži nam se i kraj Godine posvećenog života u koju se izuzetno lijepo pretočila Godina milosrđa, koja bi trebala dotaknuti svakog od nas. Zapravo, papa Franjo nas u svojoj buli „ Lice milosrđa“ poziva na razmatranje lica Isusa Krista koji svojom riječju, djelima i cijelom svojom osobom objavljuje Božje milosrđe ( usp. MV2).
I na kraju Godine posvećenog života prođimo tekst, osjetimo što je to tako mistično što jednu osobu, kroz oazu slušanja potakne da se odazove na poziv, slijediti Krista. S pravom se pitamo. Što je to poziv? Što osobu privlači u redovnički stalež?
Osobno, poziv je nutarnja čežnja i osjećaj koji tinja u srcu osobe koju Bog poziva. Poziv šuti. Ali, poziv i svjedoči da Bog ispunjava i privlači osobu. Bog poziva i daruje ponajprije život. Dakle, tu smo. Život je dar. Darovan je svima nama. Zato, postavljam i tebi čitaoče pitanje. Znaš li što ćeš ti učiniti sa svojim životom? Razmišljaš li o tome?
Činjenica je, netko te je stavio i želio ovdje, što znači da moraš živjeti. Moraš proći djetinjstvo koje iziskuje odgoj. Neki od nas smo tu fazu već prošli. Neki ju još prolaze. Moraju ići u školu. Završit ju. Nastaviti studij, otisnuti se dalje ili ostati doma. A da bi znao/la kuda, kamo i gdje ćeš dalje moraš imati viziju. Moraš osjetiti i znati gdje je tvoje mjesto? Gdje se ti vidiš kao ostvarenu osobu svoga života. Vidiš li? Znaš li? I jesi li se ikada zapitao, gdje tebe Bog vidi?
Život je i pred tobom. Moraš se odlučiti kamo krenuti? Kako ćeš to učiniti? Koji je put i način da dođeš do te spoznaje? Razmišljaš li što je potrebno da spoznaš svoj put? Da pronađeš pravo rješenje? Po meni, različiti i mnogi su načini kako doći do spoznaje? Kako ćeš saznati gdje ti je mjesto „ prebivališta“? Gdje ćeš se ostvariti? Ja osobno, na prvo mjesto stavila bih obitelj! Tu se rađamo, živimo, aspiriramo dobro i zlo, loše i dobre običaje. Dakle, roditelji imaju veliku ulogu u tvom opredjeljenju tvoga poziva. Bog ti je dao slobodu djeteta koje treba naučiti moliti, osluškivati i slušati sebe, Božji glas u sebi i one oko sebe. Pitat ćeš kako? Na koji način osluškivati i slušati? Kako u buci vremena čuti Božji glas? Iz osobnog iskustva znam, glas Onoga koji te poziva možeš čuti samo u dubini tišine, u samoću i molitvu. Tada i na taj način možeš otkriti Boga u sebi, pored sebe, u prirodi i na zemlji. Tek tada ćeš čuti Božji glas kamo te zove? Gdje te želi, treba i gdje je tvoje mjesto na ovoj zemlji?
Stoga, ova meditacija je prilika da malo i ti razmišljaš o svome pozivu! O svom osobnom ostvarenju. Učini to sada! Pokušaj prepoznati put vlastitog posvećenja u Crkvi. Bog uvijek govori. Osluškuj Boga. Slušaj što ti poručuje! On poziva na različite načine. Poziva na različite putove. Jedne u redovnički stale. Druge na ostvarenje kroz obitelj. Treće opet na drugo polje rada. On točno zna kako, kada i na koji način je potrebno pozvati osobu, jer Bog je osoban pa želi da i ti budeš osoba koja ima svoju osobnost kroz slobodu koju ti On daje.
I na kraju sretno u odabiru poziva!
Osluškujmo govor tišine u nama. Budimo Bogu na raspolaganju. Život i tvoj i moj kao i redovnički, sastoji u potpunoj raspoloživosti Bogu i Njegovu kraljevstvu u duhu Blaženstava i evanđeoskih savjeta. Stoga neka nas prožme Duh sveti kako bismo odabrali i u potpunosti pronašli svoje mjesto u ovom svijetu. Neka tako bude! Amen!
Za Posavinu.org piše sestra Augustina Barišić Klanjateljica Krvi Kristove