U vrijeme moga djetinjstva pričalo se kako djecu donose rode i s takvim poimanjem dolaska na svijet živjelo se do polaska u školu. No, najvjerojatnije već na samom upisu, a svakako početkom polaska u školu između ostalog počelo se učiti da smo dijete tog i tog roditelja, jer se to moralo unijeti u školske dokumente kako bismo se razlikovali jedni od drugih. Vremena su brzo prolazila i mi smo odrastali i svakodnevno se obogaćivali novim saznanjima i sve to slagali i pohranjivali u velike police i regale naših malih glava. I evo, sada, nakon toliko godina, kao zreo čovjek sjedim, razmišljam i pitam se:
Što sam ja to saznao i naučio za vrijeme svog školovanja?
I dolazim do zaključka: Doista mnogo! Za tako malo vremena naučilo se mnogo toga. Naučio sam čitati i pisati, naučio sam povijest starih Rimljana i Grka, imena država i glavnih gradova, imena heroja, planina i izvore rijeka. Kako rekoh, naučio sam mnogo toga. A što mislite, što su sve i koliko naučili naši visoko obrazovani mještani? U prvih mah bi se moglo reći da njihovom znanju nigdje kraja nema.
Ali evo ja, kao jedan srednjoškolac i obični metalski radnik, postavit ću jedno pitanje svojim visoko obrazovanim Garevljanima kao i susjedima okolnih sela pa i općina! Postavit ću pitanje javnosti i povjesničaraima uz istovremenu zamolbu: Pomozite nam dok se još pomoći može!
Tko od vas zna gdje je grob vašeg pradjeda, i u kojem groblju je pokopan?
Da li nas je zaista donijela roda ili i mi imamo svoje pretke, njihove običaje, kulturu, tradiciju i duboko razvijene korijene tu negdje oko nas?
Dragi moji Garevljani, susjedi i Posavaljni! Da li ste nekada razmišljali o ovom pitanju i da li ste mogli doći do određenih činjenica? Dali ste pokušali izgraditi „Drvo života“ i na kojem koljenu ste već pokleknuli?
Pretpostavljam da vas ova tema nikada nije ni zanimala, jer da jest ne bih vam ni postavljao ovakva pitanja. Odgovori bi već od davnina bili tu, ispred mene, pored vas i naših očiju.
Iako se Garevac pod imenom Garevo po prvi puta spominje 18. siječnja 1762. god., a pučku školu imamo sagrađenu od 14. svibnja 1882. god, ipak to nitko nije zapisao.
Dakle, i plemena imaju svoju povijest staru po tko zna koliko stotina godina, a mi je nemamo. Kakvi smo to mi ljudi i odakle potječemo kada nemamo povijest staru niti 100 godina?
Ako me škola to nije naučila, zašto mi to roditelji ne rekoše za vrijeme svog života? Rekli bi, da su znali, siguran sam u to, ali nažalost i oni to ne znadoše.
Ostade pusta želja da to saznam ja a možda i Ti.
Roditelje sam pokopao kod njihovih majki u Garevačkom groblju o kojem se isto tako vrlo malo zna. O njegovom nastanku i povijesti nije sačuvan niti jedan pisani dokument. Pretpostavlja se da je Garevačko groblje veoma staro jer su se na Garevačkom groblju do nedavno mogli vidjeti odbačeni stari kameni nadgrobni spomenici koji su na sebi imali simbole koji po stilu i načinu izrade potječu iz 17. ili 18. stoljeća.
Od nedavno ta dva ili tri spomenika su radi lakšeg čišćenja i kosidbe pomaknuti s grobova i ostavljeni su pored grobljanske kapelice gdje njihovu vrijednost treba i sačuvati.
Iz ovoga se da zaključiti da sam ja kao jedan pedestogodišnjak ipak bez svojih korijena. Za pokojne roditelje znam gdje su pokopani, za njihove majke isto tako, za djedove neznam jer su bili zatočeni u Burića štali a potom ubijeni i bačeni ili u grobnicu na Pašanicu ili u rijeke Bosnu i Savu.
O svom pradjedu Iliji i Peri i prabakama ne znam ništa i vjerojatno ih nisam ni imao, jer da sam ih imao znao bih nešto o njima.
A Ti? Da li Ti znaš nešto više? Da li si ih Ti imao ili je i Tebe možda donijela roda?
Za Posavinu piše Mišo Perak