I ove smo godine, u srcu svibnja i svibanjskih pobožnosti, svoje korake usmjerili prema Međugorju, Kraljici Mira, mjestu gdje mnogi dolaze tražeći utjehu, mir i snagu za životne križeve. Ondje smo, okupljeni u molitvi i zajedništvu, predali svoje nakane, svoje obitelji, radosti i brige njezinu majčinskom zagovoru.
Bio je to još jedan poseban vikend ispunjen molitvom, pjesmom, smijehom i onom toplinom koju mogu razumjeti samo oni koji zajedno putuju srcem. S našim dragim Marijinim sestrama Čudotvorne medaljice svaki trenutak puta postaje više od običnog putovanja, postaje hod ljubavi, vjere i međusobnog razumijevanja. Iako je put dug, uz razgovor, pjesmu i osmijehe, kilometri prolaze gotovo neprimjetno.
Uz pouzdanu organizaciju putničke agencije Starline iz Tenje, trud i predanost sestara koje sve brižno pripremaju te gostoprimstvo pansiona Angels i njegova pobožnog domaćina gospodina Jakova sa osobljem, ponovno smo imali milost osjetiti kako Bog djeluje upravo kroz male ljude, jednostavnost i otvoreno srce.
U Međugorje smo stigli rano ujutro, oko 6.30 sati, a već u 7 sati krenuli smo na Križevac moleći Put križa. Kiša je tijekom noći neumorno padala, a put je bio mokar, sklizak i zahtjevan. Ipak, dok smo se uspinjali kamenitim putem, kao da nas je nosila neka tiha snaga. Bilo je ponekih posrtaja, umora i teških koraka, ali među nama 57, kao ni među brojnim drugim hodočasnicima, nitko nije stradao niti se ozbiljnije ozlijedio. Kao da nas je kroz svaki kamen i svaki korak pratila nevidljiva zaštita Majke Božje.
Kada smo oko 9 sati stigli na vrh Križevca, u srcima se osjećao mir koji se teško može opisati riječima. Nakon molitve krenuli smo prema podnožju Međugorja, noseći u sebi tišinu i zahvalnost toga svetog mjesta.U podne nas je čekao zajednički ručak i kratki odmor prije večernjeg duhovnog programa. Dok su neki odmarali ili obilazili svetište, ja sam se odlučio povući u tišinu crkve sv. Jakova. Ondje, u miru molitve, vrijeme kao da je stalo.
Posebno dirljiv trenutak dogodio se u 16 sati kada je započelo vjenčanje mladog para uz hrvatsku i njemačku zastavu. Bilo je ganutljivo gledati te mlade ljude koji su upravo u Međugorju odlučili započeti novo životno poglavlje pred Bogom. A kada je nakon sakramenta cijela crkva, ispunjena vjernicima iz svih krajeva svijeta, eruptirala u snažan pljesak, emocije su preplavile i mladence i sve prisutne. U tom trenutku osjetilo se kako vjera doista povezuje ljude bez obzira na jezik, narod ili udaljenost.
U 17 sati započela je molitva krunice, a potom sveta misa i klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu. Crkva je bila prepuna i tražilo se mjesto više, ali nitko nije mario za gužvu jer su srca bila usmjerena prema Onome zbog koga smo svi došli. Molitva, pjesma i tišina klanjanja ostavljali su dubok trag u duši.
U nedjelju smo već u 6 sati krenuli prema Brdu ukazanja. U tišini jutra i molitvi krunice svatko je nosio svoje osobne nakane, svoje boli, zahvale i molitve za one koje voli. Na mjestu ukazanja svatko je zastao u svojoj tišini, predajući Gospi ono što se riječima često ne može izgovoriti.
Potom smo posjetili kapelicu „Oaza mira“, gdje je tišina govorila više od riječi. Ondje je svatko pronašao trenutak za sebe, za razgovor s Bogom i mir koji današnji svijet tako teško daje.
Nakon svete mise u 9.30 sati, duhovno ispunjeni i ohrabreni, krenuli smo prema svojim domovima. Ručak nas je čekao u nadaleko poznatoj Jablanici, a povratak prema Osijeku prošao je uz molitvu, pjesmu, smijeh i pokoji vic — baš onako kako putuju ljudi povezani vjerom i prijateljstvom.
U Osijek smo stigli oko 21 sat, fizički umorni, ali duhovno ispunjeni i neizmjerno zahvalni. Takva putovanja čovjeku ponovno vrate ono najvažnije: mir u srcu, vjeru u Božju prisutnost i snagu zajedništva.
Od srca hvala svima koji su se i ove godine odazvali bez puno razmišljanja i najave putovanja ispunili autobus. To dovoljno govori koliko nam svima znači ovo zajedništvo i odlazak Kraljici Mira.
I ovoga puta pratio nas je Božji blagoslov u svakom sigurnom koraku, u svakoj molitvi, pjesmi i osmijehu. Neka nas Majka Božja i dalje čuva, prati i vodi svojim zagovorom, a uspomene na ove dane neka ostanu trajno zapisane u našim srcima.