Svjedoci smo da u malom pitom mjestu Kornici smještenom na sjeveru Bosne i Hercegovine između tri općine i na granicama: Bosanskog Šamca, Gradačca i Modriče koje je samo 15 km udaljeno od rijeke Save i granice s Republikom Hrvatskom od uvijek sve uspijeva i sve ideje se pozitivno završavaju.
Na fotografiji je KUD Napredak iz Odžaka star onoliko koliko i obnovljeni Odžak
Ovo malo katoličko mjesto u općini Bosanski Šamac oduvijek se uporno borilo za život i opstanak na tom prostoru sa željom da bude rame uz rame onim većim i bogatijim mjestima pa čak i iz drugih općina to jest Gradačca i Modriče.
S činjenicom da je Kornica isključivo Hrvatsko selo poslije drugog svjetskog rata 1941. - 1945. Kornica je kao i mnoga druga hrvatska mjesta više godina bila zapostavljena od strane tadašnje komunističke vlasti.
Korak po korak vrijedne posavske ruke, marljivost i znanje žele samostalan život te stvaraju sve ono što je bilo potrebno tadašnjem čovjeku. Već u 60-godinama grade četverorazrednu školu, selo dobija struju te se Mjesni ured odvaja od postojećeg u Donjoj Slatini.
Kasnije se gradi kovačnica, pošta, dom mladih, zdravstvena i veterinarska stanica kapelica u groblju te moderna filijalna crkva. Selo osniva NK klub Dinamo, opasuje se asfaltnom cestom i dobija telefonsku mrežu kao i seosku gostionicu i dvije trgovine. Dakle selo posjeduje sve ono što su imali i mnogo brojni mještani drugih posavskih sela.
Za napomenuti je kako je selo imalo 175 poljoprivrednih domaćinstava koja su imala 40 putničkih automobila, 5 kamiona, 30 traktora, 4 kombajna za pšenicu i više od 80 raznih poljoprivrednih priključaka i strojeva ali ne samo to selo je od 1945. godine pa do kraja 1991. godine iznjedrilo i 29 fakultetski obrazovanih osoba.
Tako je bilo nekada, a danas?
I danas Kornica živi i to zavidnim načinom života. Ponovo se iz pepela diže. Iz dana u dan tjera tamu i vraća svjetlost svojim travnjacima, sokacima, zasijanim njivama, voćnjacima, crkvi i svojim mještanima.
Jedna šačica ljudi ili bolje rečeno nekoliko pojedinaca žele vratiti život u ovo malo katoličko mjesto. Svjesni su teške zadaće koju su sami sebi zadali, ali ustraj će.
Stoga se članovi MZ Kornica trude da izdaju u zakup plodne korničke oranice da se zemlja što više obrađuje, drugi oko uređenja i čišćenja sela, treći oko uzgoja stoke, uzgoja i prerade voća i to u vlastitoj tvornici koju nemaju ni dosta veća mjesta Bos. Posavine. Jedni su se opet okrenuli kulturno zabavnom životu i tako dalje.
Sve u svemu možemo kazati malo ih je ali ih ima jer se svaki od njih trudi da svoju zadaću izvrši što je moguće učinkovitije i bolje i na zadovoljstvo svih i ne samo to već još i više.
Same činjenice govore kakao je kulturno zabavna manifestacija uz „Dan sjećanja“ koju organiziraju Korničani uvijek prve subote u kolovozu iz godine u godinu sve bolja i bolja i jedna je od najaktualnijih događaja na prostorima Bos. Posavine.
Isto tako činjenice pokazuju i tko je najzaslužniji za to. Ako pitamo tu osobu ona će kazati svi podjednako, no ipak moje mišljenje je da nije tako.
Šest godina za redom puni se Kornica. Dolaze ljudi sa svih strana. Dovode se estradne zvijezde različitih imena i kvaliteta. Nastupaju KUD-ovi snima TV, pojavljuju se političari, sponzori i da ne nabrajam dalje. Sve je to zahvaljujući čovjeku koji poznaje svoj posao, zna, hoće i može raditi. On za Kornicu i takve manifestacije daje sve pa čak i sebe. Taj neumorni izvor potencijala zove se Jakica Lušo!
Također je potrebno spomenuti još jedno ime koje za Kornicu pa i mnogo šire područje puno znači. To je svakako Petar Lušo, osoba koja je u Kornici pokrenula gospodarstvo uzgoja stoke, zasadio je bogati voćnjak s nekoliko tisuću sadnica, te zaposlio i druge povratnike, potaknuo je preradu voća u vlastitoj tvornici soka "Zorg-In" Kornica- Šamac čiji je proizvod nagrađen 2014. godine medaljom na Gradačačkog sajmu. To je osoba koja vodi računa o svome mjestu i hrvatskom narodu a uz to daje i punu podršku Jakici Luši za njegovu koordinaciju pri organizaciji "Dana sjećanja".
I na kraju red je spomenuti osobu koja godinama daje Jakici podršku u njegovom zalaganju i radu te godinama rame uz rame kroči uz njega njegova vjerna pratilja i supruga Slavica Lušo.
Svima nam je jasno koliku podršku obitelji čovjek mora imati da bi radio ovo što radi Jakica, i ne samo moralnu podršku već činjenice pokazuju da mu supruga Slavica pruža i veliku pomoć u samoj organizaciji Dana sjećanja.
Stoga se dalo zapaziti kako se u zadnje dvije godine paralelno uz manifestaciju „Dan sjećanja“ održava i izbor najljepše djevojke i mladića, a to je upravo ona pokrenula.
Ipak nije to sve kaže nam Slavica koja ima još niz ideja a jedna od njih je i osnivanje KUD-a kulturno umjetničkog društva u Kornici.
Stoga je za vrijem svoga boravka išla kroz selo od kuće do kuće i od baka i majki prikupljala njihova mišljenja i ispunjavala prijavnice. No kako Slavica kaže od tada je prošlo dosta vremena te su prijavnice zastarjele i više ne važe. Zato moli sve one koji su zainteresirani i koji bi joj pružili podršku u osnivanju KUD-a da joj se jave.
Mišljenja je kako bi bilo dostojno i veličanstveno da uz sljedeće „Dane sjećanja“ na korničkoj grudi zaigra se (KOLO 4 GENERACIJE) u kojem bi sudjelovalo i mlado i staro, i žensko i muško i to u novoosnovanom KUD-u kojem bi zajednički dali ime.
U tom velikom kolu voljela bih vidjeti naše roditelji, bake i djedove koji su sačuvali naše običaje, a time bi svojoj djeci pokazali naše zajedništvo i istinsku ljubav prema zavičaju i njegovim običajima.
Također bi gospođa Slavica u ovaj projekt uključila i susjedna sela što znači da svi oni koji žele sudjelovati dobro su došli.
Stoga Slavica poziva sve one koji budu uz blagdane Uskrsa ili blagoslova polja dolazili u Kornicu da se sastanu i opširno porazgovaraju o ovoj temi jer ona ima dobar program a uz vaše ideje se može još daleko više popuniti.
Ukoliko bude bilo zainteresiranih i ako se ova ideja ostvari u nedjelju 26.07.2015. prija „Dana sjećanja“ bila bi glavna proba, i uigravanje koreografije u Kornici.
Uz spoznaju da je svaki početak težak te da će i ovaj takav biti zamolila bih sve one koji imaju svoje narodne nošnje da ih obuku ili ako ne igraju da ih posude onima koji će igrati jer mi nemao svoje nošnje i za početak ćemo ih morati unajmiti. Isto tako ako posjedujete one naše seljačke ukićene suknje koje su nosile naše majke i bake dobro bi nam došle.
U nadi da ćete se javiti našoj Slavici puni volje i svojim idejama iskreno vas pozdravljamo. Za javljanje Slavici možete koristiti ovu e-mail adresu This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. ili Facebook stranicu.
Korničani kornica vas zove,
zaigrajte vi sad kolo svoje.
Korničanka ono će se zvati
Sova će vam njega odsvirati.
KUD Kornicu stvorili ste vi,
sad u kolu zaigrajte svi.
Nek se vidi da se igrat znade,
oj Kornico puna si nam nade.
Za Posavinu.org piše Mišo Perak{jathumbnail off}