Od rodnog Orašja i posavske pjesme do velikog projekta na Dunavu, životni put inženjera Marija Matolića lijepa je priča o čovjeku koji je daleko od rodnog kraja izgradio svoje mjesto, ali svoje korijene nikada nije zaboravio.
Postoje ljudi koje je život odvede daleko od rodnog kraja, ali Posavina iz njih nikada ne ode. Jedan od njih je i Mario Matolić, rođeni Orašanin s bečkom adresom, čovjek koji je svoje znanje, trud i profesionalno iskustvo ugradio u velike projekte austrijske prijestolnice. Njegova životna i profesionalna priča ovih dana dobiva još jedno posebno poglavlje – Matolić je jedan od voditelja projekta nove plutajuće centrale austrijske tvrtke viadonau, koja se upravo gradi na Dunavu u Beču.
Da je naš čovjek iz Posavine uključen u sam vrh realizacije ovog velikog projekta potvrđuje i austrijski ORF. U prilogu o gradnji prve bečke plutajuće poslovne centrale ORF Marija Matolića predstavlja kao voditelja projekta iz tvrtke viadonau, a upravo je on austrijskoj javnosti pojašnjavao kako nastaje ova neobična i moderna građevina.
„Trup je čelična konstrukcija, a na njemu se nadograđuje objekt u drvenoj gradnji“, objasnio je Matolić za ORF, koji je opširno izvijestio o projektu krajem lipnja ove godine.
U Beču nastaje ured – na Dunavu
Nova centrala tvrtke viadonau – Österreichische Wasserstraßen-Gesellschaft mbH, austrijske kompanije zadužene za upravljanje plovnim putovima, neće stajati pokraj Dunava nego, izravno na vodi.
Trenutačno se gradi na Handelskaiu, više od kilometra od mjesta na kojem će konačno biti usidrena. Kada radovi budu završeni, objekt će biti premješten uzvodno prema području Reichsbrückea te trajno pričvršćen uz obalu. Neće ploviti poput klasičnog broda, ali će se zajedno s promjenom vodostaja moći podizati i spuštati.
Sama konstrukcija počiva na velikom čeličnom pontonu dugom oko 103 metra i širokom 21 metar, dok će iznad njega biti izvedena suvremena konstrukcija koja u velikoj mjeri koristi drvo. Prema ORF-u, dvije glavne etaže donijet će više od 2.500 četvornih metara korisne površine.
U čeličnom trupu nalazit će se tehnički i skladišni prostori, dok će iznad njega biti uredski dio. Više mostova povezivat će plutajuću centralu s obalom.
Energija iz sunca – i iz samog Dunava
Posebnost projekta nije samo njegova lokacija nego i energetski koncept.
Na krovu je predviđena fotonaponska elektrana čija će se energija pohranjivati u baterijski sustav kapaciteta 300 kilovatsati. Matolić je za ORF naveo da bi objekt na taj način trebao moći pokrivati vlastite energetske potrebe.
Za grijanje i hlađenje koristit će se i voda iz Dunava. Sustav će iskorištavati toplinsku energiju rijeke, dok viadonau projekt opisuje kao svojevrsni „plutajući stvarni laboratorij“ za održivu gradnju i infrastrukturu s manjim emisijama. Tvrtka navodi i fotonaponske module, korištenje drva te inovativna rješenja za gospodarenje otpadom i dobivanje energije.
Ideja nove centrale razvija se još od 2019. godine, a pobjedničko arhitektonsko rješenje izabrano je nakon europskog natječaja. Koncept od samog početka predviđa zgradu s vrlo niskom potrošnjom energije i pozitivnom godišnjom energetskom bilancom.
Pod istim krovom viadonau, policija i nadzor plovidbe
Nova plutajuća centrala neće služiti samo zaposlenicima viadonau. U njoj će svoje prostorije imati i bečka vodena policija te službe nadzora plovidbe, a policijski čamci moći će pristajati izravno uz objekt.
Time građevina nije zamišljena samo kao administrativno sjedište nego kao funkcionalno središte povezano s upravljanjem i sigurnošću plovidbe Dunavom.
Prema informacijama koje je ORF objavio u lipnju, završetak projekta planiran je za ožujak 2027. godine, a ukupni troškovi gradnje procjenjuju se na oko 30 milijuna eura.
A jedan od ljudi koji vodi projekt dolazi iz – Orašja
Za čitatelje iz Posavine cijela ova priča ima još jednu, posebnu dimenziju.
Jedan od ljudi koje austrijski mediji predstavljaju kao voditelje projekta je Mario Matolić, rođeni Orašanin koji već godinama živi i radi u Beču. I upravo je ta činjenica ono što ovu priču čini bliskom i ponosnom ljudima iz njegova rodnog kraja.
Mnogi ga, međutim, ne poznaju prvenstveno iz građevinskog i tehničkog svijeta, nego iz glazbe.
Pod umjetničkim imenom Mario Mateuz Matolić piše i izvodi pjesme, a posljednjih mjeseci pažnju je privukao navijačkim pjesmama „Mi smo Hrvati“ te „Oluja Zmajeva“. Posavina.org također je pisala o njegovu glazbenom radu, posebno ističući pjesmu „Oluja Zmajeva“.
U jednom intervjuu Matolić je govorio i koliko mu znači rodni kraj. Iako je najveći dio života proveo u Austriji, naglasio je kako njegova obitelj koristi svaku priliku da boravi u Posavini kako bi i njegova djeca znala odakle dolaze i sačuvala vezu sa svojim korijenima.
I upravo je u tome možda i najljepši dio ove priče. Mario Matolić nije zaboravio odakle je krenuo. Posavinu nosi sa sobom i kroz pjesmu, i kroz obitelj, i kroz uspomene, dok istodobno svoje profesionalno znanje ugrađuje u velike europske projekte.
„Lijep primjer kako ljudi iz našeg kraja sudjeluju u velikim europskim projektima“
„Posebna mi je čast što kao voditelj projekta sudjelujem u realizaciji ovog iznimnog projekta i vodim jedan od najzahtjevnijih i najinovativnijih građevinskih projekata koji se trenutno realiziraju u Beču“, poručio je Mario.
Za njega cijela priča ima i jedno šire značenje..
„Vjerujem da je ovo lijep primjer kako ljudi iz našeg kraja sudjeluju u velikim, modernim i inovativnim projektima diljem Europe“.
A upravo ta rečenica možda najbolje opisuje cijelu priču. Jer iza velikog projekta na Dunavu ne stoji samo čelik, drvo, tehnologija i milijuni eura. Iza njega stoji i čovjek koji je iz Posavine krenuo u svijet, stekao znanje i iskustvo, a danas ga ugrađuje u jedan od zanimljivih projekata suvremenog Beča.
Od Orašja do Beča, od posavske pjesme do dunavskog gradilišta – Mario Matolić pokazuje da čovjek može otići daleko, a ipak ostati duboko vezan za svoj rodni kraj.
Dok će njegova glazba i dalje podsjećati na Orašje, Posavinu i ljude koje nosi u srcu, jedan veliki plutajući objekt na Dunavu ostat će i kao trag njegova profesionalnog rada.
Za Posavinu je to lijepa i ponosna priča, priča o jednom našem čovjeku koji je svoje znanje, rad i upornost uspio ugraditi u veliki europski projekt, a svoje korijene sačuvati tamo gdje su mu i najvrjedniji u srcu.
Mišo Perak