Vjerojatno ste često puta čuli kako su lovci ljudi koji će pobiti sve živo. Kakvi su to ljudi koji ubijaju nedužne životinje i još se pri povratku kući i napiju. Takav negativan stav prema lovcima neki su svjesno podržavali ili još uvijek podržaju.
No, šalu na stranu jer je istina bitno drugačija.
Čovjek je lovac od postanka svjeta i nesmijemo zaboraviti da je se oduvijek snalazio u prirodi kako bimogao preživjeti.
U lovu se nikada nije ubijalo "šta se stigne", uvijek se znalo što se smije a šta ne odstrijeliti, divljači ima u izobilju i glupost su priče da se ubija sve što se miče...
No ipak se zna dogoditi da se i dan danas naiđe na srnu uhvaćenu u zamku krivolovaca, iznemoglu od "grebanja" jer nije mogla pobjeći, polomljenih nogu, gladna i žedna...
Da bi toga bilo sve manje za to se brinu lovačka društva koja imaju jaku i dobru organizaciju i radi toga se lovci smatraju kao pojam pravih muškaraca koji nisu kukali od cjelodnevnog hodanja kroz šumu po kiši, blatu i snijegu te gaženju ostruga, korova ili potoka.
E sada da "prijatelji životinja" i dušebrižnici, ne mislie da je posao lovaca samo ubijanje kako oni to nazivaju već tu postoje i druge obveze kao što su: izgradnja i obnova čeka, poprvak hranilišta i punjenje hranilišta jer samo lovci
po zimi hrane divljač itime im uveliko povećavaju šanse za preživljavanje i opstanak.
Lovci doista puno rade za životinje i očuvanje istih, stoga bi dobro bilo da se i naši lovci odazovu, ako već nisu pa u ovom sniježnom nevremnu zaštie životinje na našem području.
Ne zaboravimo da u lovu postoje i jako strogi zakoni, stoga su naši bivši a i današnji lovci jako oprezni i dobro znaju kad i što smiju ubijati jer nesmije se ugroziti mladunče neke životinje, a isto tako mora se znati da je za vrijeme parenja neke vrste divljači zabranjen lov u određeno vrijeme godine.
Dakle nisu lovci niti lov kao što se misli i priča. Sve što se ubije i pojede se, a uz sve to vam meso samo dođe na tanjur. I to s neba?
I na kraju možemo slobodno reći da je lov dobar ali naporan i težak hobi. Malo je poguban za jetru, no veoma je dobar za noge, srce i pluća ako mislimo na svjež zrak i hodanje.
Stoga nas treba veseliti da naše područje ponovo ima svoje klasne lovce.
Dobro se slažu i međusobno razumiju. Čak imaju i vrsnih strijelaca jer kako sam osobno čuo jedan je garevljanin ljetos u Baranji ustrijelio jelena, a po priči drugih taj isti jelen je u sebi imao i mladunče. Dakle zezanje i šega im je na prvom mjestu. A da nije tako kakvi bi to bili lovci bez lovačkih priča i viceva.
Zašto ih volimo, i zašto su za nas važni skupni lovovi
Ono što osjećamo, i znanstveno je valorizirano. Rezultati istraživanja provedenog na području Ujedinjenog Kraljevstva potvrđuju da skupni lovovi utječu pozitivno na fizičko i mentalno zdravlje sudionika lova. Istražujući socijalni utjecaj skupnih lovova, dr. Latham-Green, je utvrdila:
- da lov ima pozitivan efekat na fizičko zdravlje (lovci provode puno vremena na otvorenom, u prirodi, pri čemu se puno kreću)
- da lov jača ruralni identitet, odnosno povezanost sa ruralnim područjem i ruralnim načinom života
-da se kroz lov stvaraju snažne socijalne mreže, koje su važne za održavanje socijalne kohezije unutar ruralnih zajednica (stvaraju se prijateljstva, olakšava integracija, održava međugeneracijska komunikacija i aktivnost...)
-da se kroz lov razvija socijalna potpora (i u Hrvatskoj imamo puno takvih pozitivnih primjera uključivanja lovaca u sanaciju i pomoć ljudima prilikom prirodnih katastrofa kao što su potresi, poplave, ledolomi, požari i sl.)
-da se kroz lov, odnosno socijalne kontakte smanjuje osjećaj usmaljenosti (to je naročito važno za osobe starije životne dobi, posebno na ruralnim prostorima)
- da se kroz lov jača osjećaj svrhe i ispunjenosti života
-da je lov naročito važan za dobrobit ruralnog stanovništva.
Obzirom na trenutnu situaciju (potresi), kao i brojne situacije iz naše bliske prošlosti (Domovinski rat, prirodne katastrofe...), lov ćemo još dugo u Hrvatskoj koristiti osim u preventivne, nažalost i u terapeutske svrhe.
Za Posavinu piše Mišo Perak