Čardak- 27. srpnja 2013. godine župa Čardak doživjela je nesvakidašnju svečanost. Toga je dana vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić, uz koncelebraciju 27 svećenika predslavio Misno slavlje Posvete crkve i oltara, kao i 50 obljetnice župe. Ujedno je to bila prigoda i za tradicionalno župno sijelo koje se već osmu godinu organizira u ovom mjestu.
Svečanost posvete crkve dovela je u Čardak, veliki broj raseljenih Čardačana, kao i njihove nekadašnje župnike. Zatim sestre Služavke Maloga Isusa, za koje je sluga Božji nadbiskup Stadler dao sagraditi crkvu i samostan Žalosne Gospe u Čardaku, te mnoštvo vjernika raseljene župe Čardak. Nisu izostali ni mnogobrojni hodočasnici iz susjednih župa a nazočio je i pjevački zbor iz župe Prozor.
Slijedilo je ono najvažnije i najsvečanaije za ovaj dan a to je pozitivno ozračje tijekom blagoslova crkve, svete mise , zajedničkog ručka i druženja.
Točno u 11.00 sati krenula je Procesija od Župnog dvora prema župnoj crkvi Žalosne Gospe. Bio je to doista nezapamćen događaj u posljedna dva desetljeća ovdje u Čardaku. Bilo je predivno pogledti nadbiskupa i metropolita vrhbosansog kardinala Vinka Puljića u povorci s više od 25 svećenika, nekoliko časnih sestara i mnogobrojim vjernicima.
Pozdravljajući kardinala Puljića, svećenike i nazočne vjernike kojih je bilo oko tisuću, čardački župnik vlč. Pavo Kopić izrazio je radost što je ova župa napokon dočekala i dan Psvete župne crkve. Zatim je u ime župe Čardak riječi pozdrava kardinalu Puljiću, prisutnim svećenicima i vjernicima uputila i gospodična Marija Janković, župljanka župe Čardak. U pozdravnom govoru provela je prisutne vjernike kroz kratko sjećanje na patničku povijest Posavine. Tužne 1992. godine: „ išli smo išli plačući“, rekla je u pozdravnom govoru Marija Janković,“ ali se nismo vraćali s pjesmom jer je naš jsveti Hram bio u pepelu kao i naša obiteljska ognjišta... Bogu hvala i Vama hvala Uzoriti što sve ove godine nismo bili kao ovce bez pastira jer su nas pratili naši svećenici. Tu su se ponovno, po treći put, našle i naše sestre ( Služavke Maloga Isusa) – Samarijanke – koje su produžena ruka Božje dobrote i ljubavi. Danas slavimo 50 godina od osnutka župe „Žalosne Gospe“ i zahvaljujemo Bogu za sve svećenike koji su utkani u život župe.“ od njezinog osnutka do danas kazala je Marija.
Povijest Župe Čardak obilježena je kao i mnoge druge u Posavini velikim događajima. U njoj je stoljećima svjedočena vjera svetim kršćanskim životom a isto tako i vjernog, kroz ratove i prognanstva napaćenog puka. Njihovo zajedništvo pomoglo im je da obnove svoju župno crkvu kao čvrstu građevinu i hram Božji. Podizali su je iz temelja, zidali i krovom ukrasili. No, danas su posebno radosni što je mogu još više uzdići u visinu, okrunnjenu divnim zvonikom i četiri zvona. Neka to bude vidljivi i znak, da tu žive i Bogu daju hvalu Čardačani stoljećima vjerni u svojoj kršćanskoj vjeri.
Subota 27.07.2013. ostat će zapamćena kao dan i trenutak zajedničke želje da znakovitim činom potvrde postojani put uzdizanja svoje crkve iz ratnog zgarišta.
Na početku Svete mise uzoriti kardinal Vinko Puljić, u svom pozdravu potaknuo je nazočne vjernike da im proslava Posvete crkve i oltara, kao i 50 obljetnice župe, bude proslava vjere, proslava srca – duše, te predstavio slijed današnjih obreda i njihovo značenje.
Prvi čin posvete je blagoslov vode, kojom će biti poškropljen narod i crkva. Spomen je krštenja i poziv da budemo poslušni Duhu kojeg smo primili.
U propovijedi kardinal Puljić je istaknuo važnost ovoga slavlja 50 obljetnice župe i posvete crkve i oltara, te temelja Crkve – zajednice vjernika – sagrađene i obnovljene u Isusu Kristu. Isus Krist je temelje naše vjere. On je naša sigurnost. U srušenoj i obnovljenoj crkvi koju posvećujemo vidimo sliku čovjeka, kojem zlo ruši ono što mu kršenje daruje, te sakrament ispovijedi koji nas uvijek nanovo obnavlja, izgrađuje i posvećuje. Ispovijed u nama izgrađuje ono što mržnja sruši, kao što je naša ljubav izgradila na ovim temeljima crkve ono što je mržnja srušila.
Posvetom crkve posvećuju se prisutni ljudi i predmeti u crkvi. Posvećeni oltar simbol je okupljene župne zajednice. On je kao obiteljski stol za koji sjedaju svi članovi obitelji. Oltar je simbol zajedništva i Kristove žrtve prikazane na Golgoti. U oltar ugrađujemo moći svetaca i na njemu, Kristovoj žrtvi pridružujemo svoje patnje i muke, te posvećujemo sebe i svoj narod. Kod posvete oltara – 5 grumena tamjana označava 5 rana Kristovih iz kojih teku rijeke milosti za narod Božji. 4 križa na zidovima crkve koja se posvećuje, označavaju 4 Evanđelista po kojima nam je upućena Riječ Božja.
Dan posvete crkve i oltara za župnu zajednicu jest spomen dan koji će ostati i obilježavati se kao svečanost, jer je dan obnove našeg saveza – povezanosti s Bogom.
Na kraju Misnog slavlja, župnik vlč. Kopić zahvalio je kardinalu Puljić za milost posvete crkve i oltara, zatim prisutnim svećenicima, kumovima crkve Petru Luši i Marku Pipuniću, prisutnim časnim sestrama, posebno sestrama Služavkama Maloga Isusa na čelu s nazočnom provincijskom glavaricom s. M. Admiratom Lučić i sestrama župnim suradnicama, nazočnom parohu Đoki iz Miloševca koji je sašuvao i vratio slike križnog puta župne crkve iz Čardaka, te ostalim suradnicima i vjernicima koji su doprinijeli ljepoti slavlja.
Nakon Euharistijskog uslijedilo je slavlje oko obiteljskog stola koje su organizirali sami župljani. Uz obilat ručak i dobru glazbu u kojoj su prevladavali zvuci izvorne i narodne melodije Mare i Lola, Željka Jurić te Extaza banda predvođeni i ovaj put voditeljom Jakicom Lušom.
Pozdravljajući okupljeni narod ispod šatora kardinal nije skrivao pozitivni ugođaj i ozračje, već je tijekom zajedničkog ručka, otpjevao i pjesmu „Tebi majko misli lete“.
Kardinal je na odlasku pozvao sve prisutne vjernike da se prisjete predstojećeg popisa stanovništva i izvrše svoju građansku dužnost. Isto tako napomenuo je da smo dužni izvaditi svoje osobne dokumente jer bez njih nas neki žele prekrižiti sa ovih područja. „Ne dajmo se žive u zemlju zatrpati”, poručio je Vrhbosanski nadbiskup.
Ugodno druženje nastavljeno je do večeri.
Dakle, sve u svemu, Čardak je kao i bezbroj puta do sada iskazao svoje gostoprimstvo, toplinu, nesebičnost i susretljivost.
Za GIP piše Mišo PERAK