Priča mi jedan prijatelj kako bi radije propao u zemlju već što ga je unuk ponizio. Kaže "kako je došao s posla, umoran kao da je cijeli dan kop’o kanal. Iscrpljen, nervozan i umoran sjeo ke na kutnu garnituru, spustio noge da se malo odmori. Žena mu je donijela čašu vode, a unuk mu pružio neki papir".
Srpskohrvatski – 2
Biologija – 3
Matematika – 2
Fizika – 2
Hemija – 2
Povjest – 2
Muzičko – 2
Fizičko – odsutan
Geografija – 2
Poludio je. Počeo da galami, ne zna što bi od muke:
„Što je ovo?! Non-stop si na telefonu i televizoru! I imaš obraza meni ovo pokazat?!“
Žena ga mirno pogledala i rekla: „Smiri se malo, prvo poslušaj...“ No on to ne uspijeva. Ljut, bunca, broji kao vanzemaljac, „ti šuti! Sve si ti kriva, razmazila si ga! Nemaš trunke ozbiljnosti"! U međuvremenu unuk mu cijelo vrijeme pokušava nešto reći, no on ga i ne primjećuje. Jednostavno ga ignorira.
I na kraju ga napokon pogleda i reče; "znaš puno si me naljutio s ovim ocijenima, jer kod nas u familiji nikad nitko nije ovako loše učio!“
Unuk sav veseo što mu se djed ipak obratio reče mu: „djede... oprosti. Ali baka je čistila vaš stari ormar... i ovo je tvoj školski izvještaj. Godina: 1978.“
Ušutio je kao zaliven, ali je brzo shvatio da ono što je tražio i dobio je!
Dakle dajmo priliku svakome da progovori, poslušajmo ga pa tek onda procijenimo je li to pozitivno ili ne!
Mišo Perak