Nada Koturić
Typography

boro_i_markoIz vode ledene rijeke izniklo veliko prijateljstvo
ODŽAK- U vremenu u kojem živimo udarne su vijesti primjeri kriminala, korupcije i crne kronike. Primjeri “malih“ ljudi velikog srca ostaju po strani, iako, ruku na srce,  oni, niti ne očekuju hvalu, već svoju nesebičnost čine zbog prirodne humanosti.

Obitelj Radovanović iz Liješća kod Bosanskoga Broda upravo je takva obitelj.U presudnom trenutku , kada je život čovjeka zarobljenog u vozilu kojeg je hladna Sava neminovno svake sekunde nakon prometne gutala, hrabri mladić nije dvojio, skokom u ledenu vodu spasio je jedan život.

Dobri ljudi velikog srca pomažu kada zatreba, kažu nam jednoglasno obitelji Radovanović i Ðogaš. Bili smo počašćeni njihovim pozivom na susret nakon dramatičnog događaja. Spašeni Marko Ðogaš iz Odžaka želio se i na ovaj način zahvaliti nesebičnom mladiću Bori.

Ima dobrih ljudi
Želim javnosti poručiti da dobrih ljudi ima. O takvim ljudima golemog srca malo se zna, uglavnom šuti, uopće ne piše. Oni su samo u drugom planu jer danas dominiraju drugačije informacije, kaže nam Marko.

Borinoj majci Danici još su svježa sjećanja na taj dan kada joj je srce zatreptalo od mogućnosti da je i život njenog sina ugrožen.

Tog jutra, sježam se, oko 9 sati sjedila sam i pila kavu, začula se velika škripa kočnica. Kako se na tom zavoju događaju nesreće odmah smo istrčali vani.

Naš sin je spavao na katu. I Boro se priosjeća dogđaja.- Iz kreveta me je probudila škripa guma a onda povici susjeda. Brzo sam obukao što je bilo pri ruci i vidio auto kako je probilo led i sa prvim dijelom u vodi dok je drugi samo virio.

Majka dodaje da su se vidjele samo povremeno osječke registarske oznake ali i one su polako nestajale. Brzo se okupilo puno ljudi, čak i u prolazu vozilo Elektre sa ljestavama. Bezuspješno su pokušali sa čvrstog tla doći do vozila.

Mislio sam da su mi preostali minuti života jer je voda nadirala a ja ostajao sa sve manje zraka, priča nam Marko.
   
Skok u ledenu vodu
Nisam niti malo dvojio da skočim u ledenu vodu jer sam vidio kretanje u vozilu. Pokušao sam najprije razbiti prozor ali nisam uspio jer vakum je bio jači.

Boro je ponovo skočio u vodu kako bi vezao štrik za točak vozila koje je na koncu uspješno izvučeno iz ledene vode. priča Boro.

 Njegova majka vidjela je skok u ledenu vodu svojeg sina i bila okamenjena. Iako sam priželjkivala, kaže, da se spasi život zarobljenog u vozilu, kao majka, strahovala sam i uplašila za svoje dijete. Priča Danica. Najvažnije je da smo spasili ćovjeka, dodaje Boro.

Nesretan događaj sa sretnim završetkom spojio je neraskidivim vezama prijateljstva dvije obitelji, Marko i dalje vozi svoj automobil a kada ga put nanese kroz Liješće uvijek svrati do Radovanovića, do, kako nam kaže, svoje druge obitelji. Medijski zahvaliti takvoj obitelji, zaključuje Marko, samo je mali dio onoga što su njemu poklonili- život.

Za Posavinu piše Nada Koturić