HRVATSKA TIŠINA- Ima jedna legenda o Hrvatskoj Tišini prema kojoj je nekada davno svetu propovijed Jakova Markijskog ometalo kreketanje žaba. Viknuo je „Tišina“ i nakon njegove zapovijedi žabe su utihnule. Od tada, legenda kaže, mjesto se zove Tišina. Istina, postoji ona Hrvatska ali i Srpska Tišina. Jedna pored druge, a svaka sa svojom pričom.
Ona Hrvatska nije zaliječila ratne rane jer njeni žitelji , kao i cijela župa Hrvatska Tišina( sela Gornji i Donji Hasić, Hrvatska Tišina, Novo Selo i Zasavica) protjerana je, neki su završili i u logorima.Tek ih je oko 500, rekli bih, hrabrih povratnika, koji strpljivo spašavaju svoja ognjišta od gašenja.Veliki broj ih povremeno dolazi i održava posjed a oni ustrajni na beskonačnim su čekanjima za obnovu porušenih domova.
Susret povratnika u 12,05 sati
U župi Hrvatska Tišina prije Domovinskoga rata živjelo je preko 5.000 Hrvata. Nakon više od 20 godina od progona povratak se na te posavske prostore nije dogodio u značajnijoj mjeri. Obnova tih povratničkih prostora još nije završena, povratnici su uglavnom osobe treće životne dobi a ono najvažnije – posao kao glavni pokretač i poziv mladim obiteljima za povratak nikako da sa projektima održivog povratka dogodi na tim posavskim prostorima. Povratnici se pribojavaju da će zlo koje se dogodilo postupno prekriti svoje tragove zaboravom i šutnjom, kazali su nam povratnici okupljeni na redovitom Susretu. Vratimo se žabama s počeka priče jer one još krekeću u bari Tišina, koju u međuvremenu povratnici pokušavaju očuvati kao prirodni rezervat, ali ljudi su sve tiši. Da Tišina potpuno ne utihne brinu se povratnici uz ostalo Susretima povratnika koje je prve organizirao fra Joso Oršolić.Tada progovore o svojim problemima, animiraju javnost i pokažu da su još spremni i voljni vratiti se u značajnijem broji ako zajednica omogući održivost tog povratka. Hoće li se konačno dogoditi značajniji povratak na te prostore ne ovisi samo o njima, poručili su i sa posljednjeg susreta povratnika održanog u Gornjem Hasiću. Simbolično su ga zakazali u 12,05 sati kako bi dali poruku da se kasni u potporama povratku.
Milijunske štete
Štete iz 90-tih broje se u stotinama tisuća maraka, možda i milijunima. Nekada su na tim posavskim prostorima bili vrijedni farmeri, danas su na posjedima ogoljeli podsjetnici toga vremena. Ipak, ne žive od prošlosti, gledaju u budućnost i rješavaju dnevno aktualne teme. Kao i godinama ranije na susretu povratnika razmatrati su projekte koji su u proteklih šest mjeseci realizirali ali i vrijedno planirali do konca godine. -Naši su prioriteti i dalje obnova, infrastrukturni projekti cestovne i elektro mreže, ističe Ivica Cvitkušić koordinator povratničkih mjesnih zajednica. Načelnik općine Šamac Savo Minić optimistično vjeruje da će se u ovoj godini dogoditi značajniji pomaci obnove jer već je 220 stambenih jedinica dobilo zeleno svjetlo za obnovu, kazao je. Velika su očekivanja povratnika usmjerena i na Donatorsku konferencije. -Mi imamo samo znakove dobe volje jer skromne su proračunske mogućnost. Održivi povratak može nam doći samo sa viših razina vlasti, zaključio je Minić.Na 14. po redu Susretima povratnika bila je velika posjećenost povratnika što govori da još ima interesa za obnovu, za povratak. Više nego ranijih godina zračio je obećavajućim projektima. -Nastavljamo sa projektom Posavina. Bez obzira na tešku situaciji federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica planira dva milijuna maraka od kojih 1,5 milijun za održivost povratka i 500.000 KM za obnovu stambenih jedinica, izjavio je Zdravko Beljo, pomoćnik federalnog ministra raseljenih osoba i izbjeglica.
Za GIP piše Nada Koturić