Župa sv. Vida mučenika Vidovice posebna je ne samo u BiH već i u cijeloj Katoličkoj crkvi po velikom broju duhovnih zvanja, svećenika i časnih sestara koje je iznjedrila ta posavska župa. Od sadašnjih 747 vjernika u župi, svaki deseti ima duhovno zvanje.
Povratak korijenima
Diljem svijeta 74 su svećenika i časne sestre koji su rođeni u Vidovicama, uz ostale i kotorski biskup monsinjor Ilija Janjić. Nesebično šire mir, ljubav, dobrotu, humanost, nadu za čovjeka. Svojem rodnom mjestu vraćaju se rado i uvijek im je na posebnom mjestu u srcu.
- Župa Vidovice zapravo je najpoznatija upravo po velikom broju duhovnih zvanja. Koliko mi je poznato, postoji još samo jedna župa u Hrvatskoj s većim brojem duhovnih zvanja - objašnjava župnik vlč. Josip Senjak. Svećenici i časne sestre rodno mjesto nose u srcu i često obilaze svoju rodnu župu.
Ivo Tomaševića glavni je tajnik Biskupske konferencije BiH, a za svoje rodno mjesto kaže: - Rodno mjesto je jedno jedino, to je posebno mjesto zato što je Bog u svojoj promisli preko naših roditelja izabrao da se od cijele kugle zemaljske čovjek upravo rodi u tom mjestu. To nas mjesto nekako obilježava i uvijek mu se želimo vratiti.
Mi svećenici iz Vidovica, rasuti svugdje po svijetu, nastojimo svjedočiti ono čemu su nas učili naši roditelji i molimo se Bogu da se nastavi tradicija duhovnih zvanja bez obzira na sadašnje prilike i manji broj župljana. Mladima bih poručio, bez obzira gdje sada žive, da pokažu više zanimanja za svoj rodni kraj jer tu su njihovi korijeni, a kada se sasijeku korijeni, smatra mons. Tomašević, teško može biti plodova.
Tradicija se nastavlja
Svoje Vidovice obišao je i Šimo Maršić, ravnatelj Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih “Ivan Pavao II.” Sarajevo. Do prošle godine bio je najmlađi i po ređenju, a dugo godina najmlađi svećenik. Prošle godine u župi su slavili misu oca Petra Klarića i on je sada najmlađi svećenik, tako da se nastavlja priča s duhovnim zvanjima.
- Posavina je plodna i rodna i na ovoj zemlji sve uspijeva, no, nažalost, iz naše ravnice ipak ljudi odlaze. Uvijek mi je žao kada vidim mladu i perspektivnu osobu pred kojom je život, a negdje drugdje traži svoju budućnost. Naravno da je to svačije pravo i odluka, ali mi kao zajednica gubimo, naše selo, naša Katolička crkva, naš hrvatski narod u BiH i cijela država uvijek nešto gube kada mladi odlaze, gube osobu koja može doprinijeti ukupnom razvitku - zaključuje vlč. Maršić.
Projektom Iuvenes Fructus u Kornici čine se konkretni koraci u animiranju mladih za ratarstvo i ostanak u rodnom kraju.
Za Posavinu.org piše Nada Koturić