Unatoč svoj tehnološkoj razvijenosti, koliko je čovjek nemoćan pred prirodom i njezinim fenomenima, svake godine potvrđuje se nizom primjera kakve su suše, poplave, pa i katastrofe poput pandemije COVID-19 koja je pogodila cijeli svijet i odnijela milijune života.
Još ekstremnije
Posavina nije iznimka, kroz sve to prolazi, ali kada je trenutačno aktualna suša u pitanju, možda još ekstremnije osjeća njezine posljedice jer to je ravničarski dio gdje dominira poljoprivreda. Na pojedinim lokacijama posavskih općina koje su lošijega mehaničkog, ali i kemijskoga sastava, dulje sušno razdoblje bespovratno je uništilo gajene biljke. Visoke temperature zraka u kombinaciji s nedostatkom oborina osobito su uništile usjev kukuruza pa su poljoprivrednici zabrinuti hoće li moći prehraniti stoku.
U posljednjih pet proizvodnih godina na području Posavske županije zabilježene su tri godine koje spadaju pod ekstremne, no, nažalost, kako sada stvari stoje s globalnim zatopljenjem, takav bi se trend teških godina, sve je izvjesnije, mogao i nastaviti. Šteta se može umanjiti, kažu poljoprivredni stručnjaci, jedino primjenom pune agrotehnike kako bi se kod biljaka stvorio imunitet i otpornost na ekstremne uvjete. Enormna poskupljenja repromaterijala i njezina visoka cijena značajno su utjecale na reduciranu, pa gotovo i nikakvu uporabu agrotehnike te će i to imati utjecaja na ukupne prinose.
- Ovo su svakako ekstremni uvjeti i ekstremna godina kakvu dugo ne pamtimo po ovakvim temperaturama. Kukuruz je najviše stradao, čak više od 60 posto, a na pojedinim njivama apsolutno je uništen i nema nikakva uroda. Ni soja nije dobro prošla jer je, prema gruboj procjeni, uništena oko 50 posto - kazao nam je predsjednik Saveza udruga poljoprivrednika Posavske županije Vidan Grgić.
Klimatske promjene znače i velike poplave. O njima trenutačno u Posavini malo tko razmišlja iako se još ne zaboravlja ekstremna 2014. godina, kada je zabilježen visok vodostaj rijeka Bosne i Save koji je nadvisio, čak i na nekoliko mjesta probio obrambeni savski nasip. Upravo zbog toga raduje što je ovih dana na najkritičnijoj točki obrane od poplava u Grebnicama saniran dotrajali i oronuli betonski savski nasip i zamijenjen novom čvrstom konstrukcijom vodozaštitnog betonskog zida, tzv. parapetnog zida. Impozantna je izgleda, urađen po svim pravilima struke.
Žila kucavica
Njegova je u dužini od 1350 metara s nadvišenjem na stogodišnje vode. Vrijednost radova je oko 1,700.000 konvertibilnih maraka. Betonski vodozaštitni zid proteže se tik uz rijeku Savu uz prometnicu, žilu kucavicu koja vodi od Orašja, preko Domaljevca prema Šamcu i Odžaku.
Za posavinu.org piše: Nada Koturić