-Svaki dolazak u živopisno selo Donju Tramošnicu znači upijanje prekrasnih posavskih krajolika široke ravnice koja polako prelazi u blage brežuljke, i prekrasnog niza sela sa uređenim okućnicama ma koliko njihovi domaćini nosili breme godina. Ovoga puta nismo željeli propustiti zajedničku molitvu štićenika Doma Majka Terezija jer ta duhovna snaga, kažu nam, njima je više od hrane jer im dušu liječi. Bila je to molitva na otvorenom, misa ispred Doma za 40-tak štićenika uz predvođenje fra Marka Lovrića župnika župe Gospe od Anđela u Gornjoj Tramošnici.
Neposredan povod bio je nakon mise blagoslov kiparskog djela „Knjige života“, koja svjedoči povijest te ustanove i njenog pretvaranja iz ruševne škole u prekrasno zdanje Doma Majka Terezija. - Sa suprugom imam troje djece i uvijek sam želio da Bog bude uz njih, da ih prati molitva i dobre nakane pomoći drugima, kakve je imala majka Terezija. Živim u Austriji, ali srce mi je ovdje, zato sam sagradio Dom i nisam se pokajao, kaže nam Ivan.
Želim ostaviti nešto trajno
Dom Majka Terezija poseban je po mnogo čemu ne samo zato što je izgrađen po EU standardima već po tome što je višemilijunska sredstva Šokčević uložio u opustošeni kraj u koji se povratak događa usporeno, i to uglavnom starijih osoba. Želio je ostaviti, kaže nam, i nakon svojega života nešto trajno, nešto što krasi njegov kraj, pruža nadu ali i primjer drugima da se može uspjeti čak i ako projekt, tvrdi Šokčević, nitko nije pomogao. Krenuo je od porušenog zdanja stare škole i pretvorio ga u prekrasan objekt.
Sreća je osmjeh, ljubav, obitelj a ne novac
-Ja nisam čovjek megalomanskih nadanja kojemu je novac sve. Mogao sam uložiti sredstva u puno isplativije projekte ali ja sam ovdje donio svoje srce i dušu jer novac je samo papir jer danas ga imaš, sutra nemaš i on nije garant sreće jer sreća je osmjeh, zadovoljstvo, ljubav, lijepa riječ, trenutak sa obitelji a moje troje djece i supruga zadovoljni su uvijek i sretni kada dođu ovdje. A tu smo vrlo često. Ovdje vidim zadovoljna i sretna lica, ne samo osoba o kojima brinemo već i mladih, njih 20-tak koje sam zaposlio i time zadržao u svojem kraju, kazao nam je Ivan. Supruga Ivana i djeca velika su potpora Ivanovim planovima pa ga rado prate u njegovim stalnim putovanjima.
Općina nijema za obnovu
Ivan je optimističan unatoč zaprekama na koje je nailazio. Namjeravao je nastaviti investiciji i obnoviti u krugu doma susjednu zgradu koja je također u porušenom stanju želio pretvoriti u iskoristivi objekt. Neriješeni imovinski odnosi ponovo su zapreka novom Ivanovom projektu no općina Pelagićevo je, kaže poduzetnik, ostala nijema na njegovu inicijativu pa tako ruševina i dalje kvari ljepotu mjesta pa i njegovo sigurno okruženje.
Brigita Delić iz Oštre Luke našla je posao u tom Domu i kaže, prekrasno im je jer posao sa štićenicima uvijek donosi neku posebnu radost. Zadovoljan je i kipar Antun Jurkić, koji je izradio u kamenu skulpturu „Knjiga života“ jer svojim djelima prati bilo svojeg mjesta u kojeg se vratio iz Zagreba.
Za Posavinu.org piše: Nada Koturić