“Kuća nade“ Odžak regionalni Centar za rehabilitaciju i edukaciju poručuje posebnoj djeci je potrebno prihvaćanje zajednice.
ODŽAK-U svakodnevnom životu susrećemo osobe koji su u kolicima, sa određenim mentalnim ili drugim vrstama poteškoća. Ima ih koji nas se stide umjesto da nam pomognu pruže ruku prijateljstva i time sebe oplemene. Prihvatite nas onakvi kavi jesmo sa svim manama i vrlinama bez obzira na naše određene poteškoće izgovorila je u jednom dahu Adrijana Salkanović iz Orašja, inače pisani tekst na Brajevom pismu , kojeg je željela uputiti javnosti u ime svih osoba sa posebnim potrebama uključenih kroz tri Udruge iz Županije Posavske ujedinjene u Koaliciju „Nada“ radi izrade Akcionog plana za ostvarivanje ciljeva Strategije u oblasti invalidnosti. Adrijani je skupa sa još 20-tak polaznika zavržnog modula uručio certfikat Vjekoslav čamber federalni ministar rada i socijalne politike.
Adrijani vid nije hendikep
Adrijana je završila dvije srednje škole, za fizioterapetkinju i iz oblasti telefonije no unatoč tomu niti jedan poslodavac nije imao posla za takvu osobu. Njoj vid nije hendikep jer zrači optimizmom. Nije nezadovoljna, već zahvalna svakom novom danu koje nudi nove izazove. Piše pjesme, lijepo pjeva a posao fizioterapeutkinje ide i kod kuće, za početak, u krugu obitelji , rodbine i prijatelja. Njena je životna priča optimistična ali puno je drugih koje nose sa sobom puno više tragova neprihvaćanja. Kada je posao za osobe sa invaliditetom u pitanju, nešto je bolje stanje na području općine Odžak. Centar za rehabilitaciju i edukaciju „Kuća nade“ iznikao iz daščare, sa puno projekata pokrenuo je i senzibiliziranost zajednice spram problema posebne djece. Tamo smo doznali i za nekoliko poslodavaca koji upošljavaju osobe sa poteškoćama u razvoju.
Nepristupačni ulazi
Akcioni plan za ostvarivanje ciljeva Strategije u oblasti invalidnosti na području F BiH trebao bi odgovoriti na pitanja koji su to prioriteti posebne djece i što svaka lokalna zajednica može učiniti za takve osobe. Dostupnost institucija kako bi svojim kolicima mogle kročiti u javne objekte školstva, zdravstva, vjerske ustanove samo je jedan dio problema. Posebni odjeli za djecu sa posebnim potrebama, već je odavno struka kazala, prevaziđen su način edukacije jer inkluzivna nastava daje rezultate, potvrdila nam je sestra Agneszcka Hwaniska koja radi u odžačkom Centru za rehabilitaciju.
-Proveli smo akciju „Budi jedan dan Ja“ kako bismo probidili svijest naše zajednicu i skrenuli pozornost na djecu sa posebnim potrebama. Oni na svijet gledaju pozitivno i rijetko ćete od njih čuti da im nešto treba, Ipak kada dotaknemo njihovu dušu i doznamo njihove tanane misli uspijemo doći do suštinskog problema koji ih muči a to je potreba za uključenošću u zajednicu, potreba za druženjem. Vidimo koliko im je bitno da ih netko pozove na druženje, razgovara a ne samo pruža pomoć pri ustajanju, sjedanju, prelasku ulice. Ne žalimo se. Naša zajednica pomaže, ali ipak je problem kada trebaju izdvojiti vrijeme za druženje sa takvim osobama, za razgovor, kaže nam Samira Terzić iz „Kuće nade“.
Za Posavinu.org piše Nada Koturić