Patrick Letica biciklom od Švicarske do Domaljevca za 50 dana, a onda dvije godine na putu do Japana

Nakon kratkog odmora Patricka smo ispratili na dvogodišnji put biciklom prema Japanu, njegovom cilju kojeg planira i raduje mu se onoliko koliko će i put trajati. Nema sponzora niti organizacije koja ga prati (naravno, dobrodošli su), samostalno se, kaže nam, upustio u životni izazov, ima samo svoj bike, nešto malo hrane (a nije mu ni potrebno puno jer je vegetarijanac), malo tehnike za kontakt sa svijetom, i veliku želju da posjeti zemlju svojih snova. Sportaš je, džiju-džicu mu je hobi, pa će u svim gradovima kroz koje prolazi a imaju takvu školu, malo i trenirati. Sve ima posebnu humanitarnu notu jer putem društvenih mreža prikupljat će sredstva koje je namijenio za brazilske favele.

Patrick pun optimizma

I dok se Patrick užurbano pripremao uoči polaska pažljivo prateći da ne zaboraviti niti jednu sitnicu koja će mu zatrebati, doznajemo više o ovom neobičnom mladiću i još neobičnijem putovanju. -Ma ne treba čovjeku previše za takav put , to svatko može samo ako nešto jako želi i ima svoj cilj. Na put idem s puno optimizma ali, naglašava Patrick, mora posložiti vijuge u glavi. To je uvijek borba: ti protiv sebe. Ustaneš možda umoran, ali moraš dalje kada imaš cilj i ne smiješ se predati, jer ako ti je cilj tako važan, onda te neće ništa zaustaviti. Kod mene je tako. Bavio sam se i mentalnim pripremama, a one su možda i najvažnije. Kada nešto odlučim, nema granica niti prepreka. Radio sam u jednoj tvrtki koja se bavi financijama. Nisam u tome bio sretan pa sam sebi kazao, volim putovati, obožavam sport i to brazilijanski džiju-džicu i tako sam oboje spojio u ovome putovanju. Ne putujem uobičajeno jer biciklom je izazov i avantura. Zato sam odlučio nabaviti bicikl i tako je krenulo. Spavat ću u vreći gdje stignem, dakle nema hotela i takvih pogodnosti. Pokušao sam naći i sponzore, bar za opremu, ali nije išlo, pa sam štedio i evo tu sam u Domaljevcu usmjeren prema Japanu. Moj životni san se ostvaruje, kaže nam Patrick s osmjehom koji zrači optimizmom i sigurnošću. A zašto Japan, upitali smo. Spremno je odgovorio, kada samo izgovorim Japan meni se srce smije, toliko sam čuo i čitao o toj čudesnoj zemlji koja me tako silno vuče, pa sam je poželio upoznati kako ljudi tamo žive, kakva je kultura i sve o njoj. To želim učiniti još dok sam mlad, nemam ženu i djecu pa je sve lakše. Sada moram iskoristiti vrijeme, zaključuje Patrick.

Mislim pozitivno i imam cilj

Zanimljivo je što Patrick nije biciklista, a tek prije pola godine započeo je bicikliranje. -Priprema mi je zapravo sada dok vozim. Prvi je dan bio najteži jer cilj je bilo prijeći 100 km, no veliko brdo u blizini Ciriha bilo je teško. Gurao sam bicikl, malo i zaspao uz cestu, ali cilj sam ispunio u 3.30 ujutro. Sve poslije toga bilo je lakše. Sada sam se u Domaljevcu oporavio uz bakinu kuhinju, upio ove drage posavske mirise, jer ljeta ovdje provodim, a sada me čeka put koji će trajati preko dvije godine. Putovanje kroz Europu je kao neka priprema, a tek ulazak u Aziju bit će avantura jer ne znam jezik, druga je kultura, moram se snaći. Brodom idem tek u Indoneziji, čeka me možda Australija, pa Kina, Koreja, i onda bih stigao do Japan, priča nam s takvom lakoćom jednostavno i ležerno simpatični Patrick, da smo se gotovo postidjeli što nam nekada teško pada i desetak km do posla.- Ja ne mislim previše šta će biti sutra, dodaje, već što je danas. Fokusiran sam na to da dan što bolje iskoristim. Mislim pozitivno, i kada imam cilj, sigurno ću stići do njega.

U Istanbulu predah

Patrick nam kaže da su roditelji njegovu ideju smatrali prolaznom, no kako je svaki dan o tome pričao, znali su da neću od nje odustati.-Bit će im lakše kada me vide u Istanbulu gdje će me dočekati i ispratiti na daljnji put. Želja mi je također da neko vrijeme treniram svoj omiljeni sport brazilijanski džiju-džicu u Istanbulu, da upoznam taj prelijepi grad i malo uživam. Inače mi je jedan od ciljeva da i sam malo usporim, da u životu i u sebi imam mir bez uspoređivanja sa drugima. Oni koji žele sa mnom podijeliti moje putovanje života lako me mogu naći preko Instagrama, imam i svoju web stranicu, a možete me naći i preko Mu wey to Japan. Postoji i jedna super stranica Polarsteps, jer se vidi moja ruta putovanja i što sam sve doživio, kaže nam uoči polaska Patrick.

Ostvaruje snove

I dok se već pozdravljamo i želimo sretan put stric Suzan nam ispriča još jedan zanimljiv detalj Patrickovog puta od Švicarske prema Domaljevcu dok je prolazio kroz Rijeku. Na putu je sreo 70.godišnjaka na biciklu koji se vozio od Slavonskoga Broda prema Dubrovniku. On je Patricka zapitao gdje ide, a ovaj odgovorio: Za Japan. Na to se gospodin okrenuo supruzi koja ga je pratila u vozilu i rekao: Eto vidiš, ima luđih i od mene. Osmijehom na taj detalj ispratili smo Patricka, a Suzan kao za sebe zapravo zaključuje cijelu priču: Prvi puta kada mi Patrick spomenuo ideju o putu za Japan rekao sam, ma mladi svašta zamisle, popustit će ga. Ipak, Patrick je ustrajao u svojoj namjeri. Sada kada je nakon 4 države došao u Domaljevac, i kada čak ni googlova mapa nije mogla obuhvatiti njegovu rutu putovanja, shvaćam da mnogi samo sanjaju svoje životne snove, a neki ih, kao što je Patrick, i ostvaruju.

Za Posavinu.org  piše: Nada Koturić