Život u Bosanskoj Posavini nikada nije bio lagan, a osobito nakon rata. Uništeni domovi i egzodus Hrvata opustošili su taj prostor a povratak ide sporo zbog nedostatka novca, no ponekada i brojnih administrativnih zapreka. Ipak, ima i pozitivnih primjera održivog povratka a takav smo primjer pronašli smo u općini Šamac (RS) u selima Gornji i Donji Hasić.
Ukupno 14 kuća Hrvata povratnika na području općine Šamac obnavljaju svoje domove sredstvima iz Programa regionalnog projekta za stambeno zbrinjavanje.
Vrijednost projekta je 629.000 KM a povratnici, osim što im je konačno riješeno stambeno pitanje, nemaju nikakvih primjedbi. Povratnici su se ovoga puta prijatno iznenadili jer nakon godina čekanja i ponovljenih prijava, priznaju nam, gotovo su izgubili nadu. No ovoga puta kvalitetna gradnja njihovih novih domova izbrisala je godine čekanja, neizvjesnosti i tuge. Raduje što je to potvrda da i nakon dva desetljeća od protjerivanja Hrvata sa tog dijela Bosanske Posavine nije ugašen interes za povratak.
Obnova nakon 15 godina
Ilija Matković iz Gornjeg Hasića imao je razloga biti sretan. Iako je više od desetljeća bio bez svojeg doma jedna od 14 obnovljeni kuća iz projekta Regionalnog stambenog zbrinjavanja je i njegova.
-Čekam tu obnovu već 15 godina i eto dočekao sam, radosno nam kaže Ilija. Nakon toliko godina vidno je uzbuđen i zbog ispunjenja njegovih želja da ne odustane od povratka. Zadovoljan je i kvalitetom materijala i izvedbe obnove.
Ilija Cvitkušić je koordinator hrvatskih povratničkih sela općine Šamac. Stalno je na terenu i kaže, nije zabilježio niti jednu primjedbu. Osobito hvali kvalitetu materijala kojim se obnavljaju domovi povratnika. Đuro Ivanović, delegat u Klubu Hrvata u Vijeću naroda RS smatra kako je ovaj projekt primjer koji može potaknuti raseljene mještane povratničkih hrvatskih sela općine Šamac na povratak.
Vezanost za rodni kraj
Hrvatski povratnici na području općine Šamac najbolje su organizirani u Posavini i najiskrenije se zalažu za povratak i obnovu. Ne žele prepustiti svoje domove korovu, makar u njima ne mogu stalno živjeti jer problem je svakodnevni život, škola za djecu, posao od čega bi mogli živjeti.
Potvrđuje nam to i Tadija Karalić, građevinski inženjer iz Osijeka koji uporno čekao sa svojom peteročlanom obitelji obnovu obiteljske kuće u Donjem Hasiću iz kojeg je protjeran kada mu je bilo devet godina.
-Ovo je moja djedovina. Oca sam izgubio u ratu, ovdje je poginuo pa me naravno puno toga veže za rodni kraj. Nikada nisam pomislio da ovo prodam, tu su moji korijeni rođenja a oni se ne prodaju.
Što se obnove tiče već treći puta se prijavljujem. Najprije je to činila moja majka no kako je ona stara a administracija složena ovoga puta sam ja preuzeo aplikaciju jer tko nema dovoljno upornosti zbog dugotrajnog procesa često i odustane, pojašnjava Tadija. I Ilija Matković iz Gornjeg Hasića dočekao je obnovu nakon 15. godina čekanja.
-Ja sam baš počeo graditi novu kuću, udario temelje, zaratilo se pa je sve srušeno i stara kuća i ona koju sam počeo praviti. Konačno sam dočekao donaciju i presretan sam u svojem selu, poručuje Ilija.
Za Posavinu.org piše Nada Koturić