Petar Senković radom i vjerom pobijedio u utrci za život! Bilo je teško donijeti odluku o povratku u vremenu teškom za život a kamoli za ulaganja, kada sam bio opterećen kobnom dijagnozom da su mi dani izbrojani i da su metastaze raka svuda po meni pružile svoje smrtonosne pipke. No ja sam riskirao.
Vratio sam se, pobijedio tešku bolest svojim radom i vjerom u Boga, udao sam svoje cure a tvrtkom sa 12 djelatnika omogućio sam da živim od svojeg rada kao i moji uposlenici. Unatoč recesiji posao je u stalnom napredovanju. I u ovoj godini planira proširenje posla a zaposlit će i dva mlada gluhonijema autolimara. Politika mu je strana. Kaže, ne bi mogao isto pričati stotinu puta no poručio je ipak da bi upravo političari mogli malo više slušati što kažu gospodarstvenici. “Ne moraju nas poslušati ali mogli bi bar malo češće slušati što kažemo, mislimo, planiramo ili predlažemo, zaključuje Senković.
ODŽAK- Kada se snagom duha i vjere, snagom volje i želje u borbi za budućnost troje djece, te ogromnom ljubavi prema rodnom odžačkom kraju pobijedi bolest kakva je rak, uz to donese teška odluka o povratku iz Njemaèke na ogoljeli kućni prag, onda je to rijedak primjer nesalomivog duha povratnika Takva je životna priča uglednog gospodarstvenika iz Odžaka Petra Senkovića u kojoj rad i ljubav, kao u istinitoj bajci, pobijedi bolest. Mnogi Petra poznaju kao dopredsjednika Udruge gospodarstvenika te posavske općine, veliki broj i kroz usluge njegove Auto kuće Senković, no malo tko zna njegov neobičan životni put.
Večer je bila kratka za sve zanimljivosti koje smo doznali o tom neobičnom čovjeku. O tome kako je pobijedio rak bila nam je najzanimljivija, jednako kao i detalj koji govori o Petru kao humanisti i unikatnom primjeru kada gospodarstvenik upošljava u Posavini i osobe sa posebnim potrebama.
Teška odluka povratka
-Prije rata započeo sam odličan posao vezan za auto servisiranje vozila no sve je, kao i u cijeloj općini Odžak opustošeno. Otišao sam u Njemačku no tijelom sam bio daleko od kuće a tijelo je pokazivalo sve više slabosti. Liječnik mi je kratko kazao:“ Petre imate rak a metastaze su svuda po vašem tijelu“.
Riječi su me pokosile.
Tada sam samo kazao, Bože daj mi snage da se vratim kući i izvedem svoje troje djece na put a poslije radi s mene što god želiš“, priča nam Petar sa vidnom potresenošću i nakon desetak godina od kako mu je ta prva dijagnoza izrečena. U periodu u kojem se jedva kretao donio je tešku odluku o povratku, ponukan stalnim molbama djece da se vrate kući.
Osobito je kći Antonija bila uporna iako je već tada dobila dobar posao u Opelu.
Prijatelji bez granica
-Nikad neću zaboraviti detalj kada sam stigao kući a gotovo sam se jedva kretao. Svuda oko mene samo ostaci, smeće . Trebalo je krenuti od nule i tada se kod moje kuće zaustavlja vozilo mog prijatelja Nurije Smajića koji je također krenuo da obiđe što je ostalo od njegove kuće.
Sjeo je pored mene i kazao“ Petre ako hoćeš obnavljati dajem ti 100.000 KM i ne pitam kada ćeš vratiti“. Odgovorio sam, pa znaš li da sam bolestan, no njega to nije zanimalo. Samo mi je odgovorio, ako umreš halalim ti. Tako je kazao a vi napišite kako hoćete. Na isti način je postupila i ženina rodbina koja je davala svu moguću potporu. Počeo sam čistiti ruševine. Kako su mi mišići atrofirali sve me je boljelo ali ja sam uporno radio.
Kako je posao napredovao meni je bilo sve bolje. Kada god mi je bilo najteže, znao sam se napiti sa bunara i pun snage što sam u svojem Odžaku, nastavio bi dalje. Odlučio sam, neću na preglede jer za to nemam vremena već ću raditi dokle god mogu. Bilo je to radno vrijeme od jutra do sutra ali pune duše. Od tada je proteklo desetak godina i nisam niti jednom uradio nalaze a hvala Bogu osjećam se odlično, priča nam gotovo u jednom dahu Petar koji odaje dojam vedrog čovjeka punog snage, planova i elana.
Planovi proširenja tvrtke
Petar se danas odlično osjeća, zadovoljan je postignutim, zahvalan Bogu na zdravlju jer danas nema nikakvih tegoba. O njima , kaže nam, i ne misli jer rad mu oduzima takve misli. S ponosom pokazuje tvrtku koja omogućava kompletnu usluge četverokotačnih metalnih ljubimaca. Ne propušta ukazati i na, po njemu, najveći problem neuređene države i postojanje crnog tržišta koje u toj neravnopravnoj utakmici i njemu predstavlja sve veđi problem. Ipak unatoć svemu, kod njega prevladava optimizam. Deset godina nakon povratka zadovoljan je svojim odlukama i zakljućuje, samo da se malo više uredi ova zemlja, mogli bi živjeli kao u raju.
Za Posavinu piše i fotografira Nada Koturić