KOSTRČ - Uspješni posavljaci koji diljem svijeta pronose pozitivan glas posavski, i uz to su neumorni humanitarci, najradije ne bi govorili o svojem djelovanju. Među njima svakako je i fra Vidan Mišković iz Kostrča (općina Orašje). „Neka djela o meni govore, a ne ja sam“, bio je njegov kratak ljubazan odgovor, no uz malo pregovaranja, iako nevoljko, prihvatio je da javnosti Večernjaka približimo njegov svećenički put kroz koji je prošao od Kloštar Podravskog, Zagreba, Tounja, pa do aktualne svećeničke službe od 2005.g. kao voditelja misijskih zajednica: Hrvatske katoličke misije Mülheim – Duisburg gdje živi i radi više od 3.000 iseljenih Hrvata, ne samo iz Posavine, već iz cijele BiH i Hrvatske te zemalja okruženja.Valja biti mudar pa sve ujediniti, a još ako pri tome sam obavlja svećenićku dužnost, ljubav prema onome što radi čista srca i pune duše vodi ga putem duhovnosti, dobročoinstava i humanosti. Svjetski dan misija obilježava se u listopadu pa smo tim povodom i razgovarali sa fra Vidanom.
Ne zaboraviti svoje korijene
- Ako nas život odvede daleko od zavičaja važno ga je nositi u srcu, ne zaboraviti svoje korijene, ponosno nositi i štovati u svom srcu svoje rodno mjesto, svoju župu i rodni zavičaj. To je vrelo iz kojeg se pije čestitost, tradicija, običaji, obiteljski i rodbinski odnosi. Najsretniji sam kada kročim u svoju rodnu Posavinu, gdje me raširenih ruku i sa najtoplijim osmjehom uvijek dočekaju moji najmiliji iz obitelji, prijatelji, svećenici, priznaje nam fra Vidan i ističe, treba čista i otvorena srca uvijek i svugdje činiti dobra djela, ne zato da bi nas netko pohvalio već iz istinskog nutarnjeg poriva.
Što se svećeničkog poziva tiče kratko ističe vrijednost koju njeguje od samog početka svog svećeničkog poslanja: Važno je biti ne samo dobar svećenik već i dobar čovjek.
Posavina u srcu
Fra Vidan Mišković svaki slobodan trenutak koristi da prevali tisuće kilometara kako bi u rodnom kraju dobio novu snagu za svoju misiju humanosti i dobrote. Važi za velikog čovjeka velikog srca vezanog za svoju Posavinu i rodni Kostrč iz kojeg je krenuo na životni put poštenja, pravičnosti, pomaganja i nadasve vjere, smjernica koje su mu usadili majka Kata i otac Drago kroz odrastanje uz još četvero djece.
Od školskih dana Vidan je imao veliku potporu pokojnih roditelja u svom opredjeljenju - krenuti putem svećeništva. Riječi ohrabrenja za sve izazove i dobra djela koje čini na tom putu kroz svoj pastoralni rad, uvijek među prvim stižu od najstarije sestre Ruže, Večernjaku već poznate osobe kao najvjernije posavske čitateljice Večernjaka čiji su ormari pretrpani svim brojevima njenog omiljenog lista.Pozitivan po naravi fra Vidan je tako i djelovao u svojim župama i pronosio glas duhovnosti, humanosti, dobrote, vjere i suosjećajnosti rema najsiromašnijim.
-Bio je s nama 12 godina. Znao je privući mlade, pokazivao je dobrotu i uslužnost župljana, pomagao je najsiromašnijima, bio je baš dobar župnik, prenosi zajedničko mišljenje župljana vjernica iz Tounja Martina Jarnjević.
Dar svećeničkog poziva
Fra Vidan iza sebe ima 31. godinu svećeništva.
-Zahvaljujem dragome Bogu za sve milosti, uspjehe pa i životne neuspjehe koje sam imao kroz protekle godine. Samo on znade i on će ispravno cijeniti koliko sam proteklih godina učinio dobra na slavu Božju za širenje njegova kraljevstva, kaže nam fra Vidan koji već 31 godinu ustrajno i samozatajno kroči putem duhovnosti, usporedo sa putem spremnosti na svaku pomoć bližnjemu u potrebi.
Svaki dolazak rodnoj Posavini koristi i za obraćanje vjernicima na misama u duhovnom središtu Posavine, u samostanskoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Tolisi, kada smo zabilježili nekoliko njegovih „škrtih“ izjava o svojem radu, ali velikih po svojemu značenju, porukama i poukama.
Za Posavinu.org piše Nada Koturić