Malo je Posavljaka, a još manje Domaljevčana, zaljubljenika posavske pjesme uz violinu i šargiju, koji ne znaju pjesme Luce i Marice. Izvorne pjesme pjevaju s dušom i srcem, pronoseći tako posavski glas daleko od rodnoga kraja.
Svi s nadimcima
Marica je ovih dana bila osobito u raspjevanu raspoloženju. Imala je i razloga jer je obnovila bračne zavjete za zlatni pir - 50 godina ljubavi, razumijevanja, praštanja i radosti sa suprugom Marijanom Đurkovićem, a kako sva imena u Posavini imaju nadimke, kako ne bi bilo zabune, radi se o Roskopu. U svojoj župnoj crkvi sv. Ane u Domaljevcu ponovno su stali uz oltar. Obnavljanje bračnih zavjeta nakon pedeset godina bilo je dirljivo, djeca i unučad pozorno su slušala i upijala svaku riječ koju su djed i baka ponavljali za fra Blažom, a nakon zavjeta izmijenili su prstenje.
– Ovo može biti primjer svima onima koji tek ulaze ili su u bračnoj zajednici da ljubav nema rok trajanja - rekao je fra Blaž u svojoj nadahnutoj propovijedi.
- Ovih 50 godina našeg zajedništva u braku, naše ljubavi i veselja, osobito kada su stigla djeca, prošlo je kao nekoliko godina, a meni je tek 73, s osmijehom nam kaže Marijan.
- Želim zahvaliti svojoj supruzi što mi je podarila tri prekrasna sina Zorana, Gorana i Slavena, i krunu svega, našu kći Anitu. Hvala župniku na lijepim željama i Đuri da to sve snimi jer ako se nakon ovo troje unučadi rodi još, neka nas pamte. Najsretniji sam čovjek na svijetu zbog te djece. Ja sam odrastao bez oca pa dobro znam što je to kada u svakom čovjeku gledaš oca, a u prijatelju brata. Poručio bih zato da mladi sačuvaju svoj brak i poštuju se jer je to najveća vrijednost. Priznao sam svojoj Marici da sam zbog temperamenta možda bio malo živahniji pa sam joj zahvalio na strpljivosti jer nikada mi je nije prigovarala - kaže nam Marijan. Maričin život obilježila je izvorna pjesma. – Ja sam kućanica, nikada nisam radila u nekoj tvrtki i moja je zadaća uvijek bila oko djece. Uz pjesmu je sve lakše jer nije lako podići četvero djece, a opet i ništa ljepše.
Velika hvala
U KUD-u sam više od 30 godina, i to mi je najveća razonoda, kao i u Udruzi „Vez“. Sa svojom prijateljicom Lucom kada zapjevam, da su gore oko nas, i njih bismo razbile. Šale ide uz pjesmu, i to mi daje snagu, osobito kada zapjevamo pjesmu o Domaljevcu koju smo i snimile. Ne bi baš svaki muž to podržavao, ali moj Marijan je uvijek bio uz mene. Mladi bi trebali imati više strpljenja, pa ako je i neka pogreška, treba oprosti - smatra Marica.
I Marijan se slaže da mladi ne trebaju brzopleto ulaziti u brak jer to je putovanje kroz život, kaže, na duge, a ne kratke staze. Djeca su svojim roditeljima kazala velika hvala što su ih odgajali s puno ljubavi, a tu ljubav sada prenose i unucima.
Nije izostala ni slavljenička torta, a na njoj pocalica (dio posavske izvorne nošnje koju Marica rado odijeva u svakoj svečanoj prigodi) i lovački šešir, veliki Marijanov hobi.
Za Posavinu.org piše Nada Koturić