Nema vašera bez Odžaka niti Odžaka bez vašera.
Iz godine u godinu, u vrijeme kolovoških blagdana i nadaleko poznatog odžačkog vašera, odvijaju se brojna zanimljiva događanja, a manifestacija „Posavsko kolo 2026“ i ove je godine ponudila bogat program:
• Biciklijada sjećanja od Svilaja do Odžaka (13. 7.)
• Izložba „Doborski dekanat – kratki prikaz života 15 župa Doborskog dekanata“ Ilije Orkića (otvorena 15. 7.)
• sportska natjecanja u nogometu, odbojci, šahu i pikadu
• razni kulturni i tradicijski sadržaji
• koncert duhovne glazbe – Župni zbor sv. Cecilije, grupa mladih Božji dar i rock-grupa Drugi način (14. 8.)
• Smotra folklora (15. 8.) i koncert Milana Petkovića s pratnjom
• vatromet
• rock-koncert u Prudu – Kraljevi raga i Betonska ograda (16. 8.).
Ovogodišnja Smotra folklora bila je vrlo raznolika. Nastupili su KUD Essma iz Banje Luke, KUD Lela i Vladimir Matanović iz Antina, KUD Stari hrast iz Novog Travnika, KUD Ivan Meštrović iz Vrpolja, KUD Kolo iz Vukovara, KUD Bosiljak iz Dervente i KUD Metković iz Metkovića, kao i domaći KUD fra Ivo Šimić iz Novog Sela te HKD Napredak iz Odžaka. Zapažen nastup imale su i Odžačke mažuretkinje.
Poseban događaj u ovo blagdansko vrijeme bilo je i čašćenje napitkom bez kojega mnogi Odžačani teško mogu zamisliti dan – kavom. Vispak je ponovno dovezao Zlatnu džezvu i počastio stotine prolaznika izvrsnom kavom, u čast 30 godina povratka u Odžak. Općina Odžak i Vispak tako su Odžačane i njihove goste počastili besplatnom kavom, kahvom ili kafom!
U danima prije samoga Vašera nastupio je Nervozni poštar ispred salona Arena, a Divanhana ispred Beledije na Trgu BiH, u sklopu Večeri s dijasporom. Posjetitelji su na promociji knjige Kemala Nurkića „Stanovništvo Odžaka polovinom XIX. stoljeća“ mogli saznati i brojne crtice iz odžačke prošlosti.
A vašer je ipak vašer.
Nije da čovjek danas ne može kupiti sve što mu treba u trgovinama koje su otvorene tijekom cijele godine, ali posebna je čar kupovati na vašerskom štandu, u poznatom prešetavanju gradom, kroz gužvu, gurkanje i neizbježne susrete nakon kojih se sa svih strana čuje:
„Gdje si, šta ima? Kad si doš'o? Kad se vraćaš?“
Čulo se i ono kratko, gotovo odžačko životno pitanje:
„Jel' dobro?“
A i odgovor:
„Bit će!“
Ove je godine svijet igračaka ponudio ponešto drugačiju i, čini se, znatno jeftiniju ponudu od prošlogodišnjih Labubua, koji su naglo nestali i za kojima interes više nije ni približno jednak. Sada su tu razne vrste squishyja, mekanih, gnjecavih i podatljivih igračaka za stiskanje, nevjerojatno popularnih među djecom. Čitav je raspon raznih dumplinga, NeeDoh igračaka, slimeova, loptica i figurica koje zaokupljaju dječju pažnju i golicaju maštu.
Dok prolaziš između štandova, lako možeš saznati i da se pet litara rakije prodaje za 100 KM. Vjerojatno je bilo kupaca – rakija poznaje svoje vjerne, kao i oni nju.
Na stadionu se Bolero ponovno raširio sa svojim voznim parkom. Ove je godine posebna navala bila na Twister. Krug vožnje još nije ni završio, a mjesta za sljedeći već su bila zauzeta. Oni koji su bezuspješno čekali da ugrabe svoje mjesto mogli su barem slušati poznatu:
„Sjela baba u balon…“
Mada se babe, koliko se moglo vidjeti, nisu previše petljale u te vrtuljke zabave.
Žeton je ove godine stajao 5 KM, a za njega se moglo i dalje od Londona, gdje je ona baba, valjda, najprije dojahala.
Navala je bila i na američke krafnice, male okrugle prstenove posute Plazmom ili čokoladnim mrvicama. Na susjednim palačinkama gotovo nikoga. Malo dalje ćevapi – oni se, po običaju, grabe. A bilo je tu i kokica, naravno, šećerne vune, sladoleda i svega drugoga što bi nepce moglo poželjeti.
Trgovina je ipak trgovina.
Jedan od trgovaca kućnim potrepštinama usput riba kupus i samouvjereno govori:
„Sve ćemo da prodamo, i svježi kupus. Vidi, gospođo, kako je dobar i ukusan.“
Na drugom štandu neke se gospođe premišljaju oko posteljine:
„Mogu ti pokazati sličnu raspakiranu, mada je ta zapakirana bolje kvalitete, ali tek da vidite.“
Knjiga ni ove godine nema na vašerskim štandovima, osim ponešto vjerske literature, pa su pjesnici zaključili da im se susreti ne isplate. Mnogi nisu ni primijetili da ih nije bilo.
Ali vratit će se. Takvi su pjesnici.
Kafići puni. Restorani i šatori također. Jede se, pije, titra, dok glazba trešti na sve strane. Kraj nekadašnjeg hotela samo mrkli mrak – čeka se da jednom iz njega izroni novi hotel, možda za neki budući vašer.
Konobari, kao i svake godine, imaju pune ruke posla i pune noge hoda.
A hodalo se. Gore-dolje, lijevo-desno. Susretalo se, zastajalo, smješkalo i razgovaralo. Jelo se i pilo, kupovalo i razgledavalo, vrtjelo i čekalo.
Jednom riječju – „vašerilo se“ na sve strane.
I, naravno, kave, kahve ili kafe – nije manjkalo!
