Odžak je mali, ali poviješću i dušom velik grad u srcu Bosanska Posavina, prostor između rijeka Save i Bosne, gdje su se kroz stoljeća susretale kulture, vojske, narodi i sudbine. Upravo ta među-riječna pozicija oblikovala je njegov identitet kao: otvoren, čvrst i duboko povezan s ljudima.
Odžak je smješten na sjeveru Bosne i Hercegovine, nedaleko od rijeke Save i granice s Hrvatskom. Okružen plodnom ravnicom Posavine, oduvijek je bio prostor života, trgovine i susreta.
Ovdje su još Rimljani imali svoje naselje (Ad Basante), a kroz srednji vijek i osmansko razdoblje Odžak se razvijao kao pogranično i strateško mjesto – ali i mjesto običnog života, sela, mahala i zajedništva.
Katolička župa Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja u Odžaku stoljećima je bila jedan od stupova identiteta Hrvata ovoga kraja. Uz crkvu, župa je bila i mjesto okupljanja, obrazovanja i očuvanja tradicije.
No, ono što Odžak čini posebnim jest činjenica da se vjerski život nikada nije odvijao u izolaciji. Katolici i muslimani živjeli su jedni uz druge, dijeleći svakodnevicu – rad na zemlji, slavlje, ali i nevolje.
Suživot
Suživot u Odžaku je ono što je Posavinu činilo posebnom. Bosanska Posavina, pa tako i Odžak, dugo je bila primjer suživota Hrvata i Bošnjaka (muslimana). Ljudi su tu živjeli izmiješano u odžačkim u ulicama.
Međusobno su se dijelile Bajramske i Božićne čestitke, pomagalo se u žetvi i gradnji kuća, a kumstva i prijateljstva prelazila su vjerske granice.
Takav suživot nije bio idealiziran, ali je bio stvaran i duboko ukorijenjen – mnogi ga i danas pamte kao jedno od najstabilnijih područja međunacionalnih odnosa u BiH.
Kultura i svakodnevni život
Kultura u Odžaku uvijek je bila narodna – živa i spontana kao što su: folklor, tradicionalna glazba, te običaji Posavine: sajmovi, kirvaji i vašari kao i obiteljska okupljanja i seoske proslave.
Dakle to nije kultura velikih institucija, nego ljudi – dvorišta, livada i crkvenih ili džamijskih dvorišta.
Sport – ponos i zajedništvo
Nogomet, a posebno odbojka ima li su važnu ulogu u povezivanju ljudi. Lokalni klubovi i amaterske lige okupljali su mlade bez obzira na nacionalnost.
U manjim sredinama poput Odžaka, sport nije samo natjecanje – to je mjesto susreta, prijateljstva i zajedničkog identiteta.
Drugi svjetski rat i legenda o “neosvojenom Odžaku”
Jedan od najpoznatijih i često spominjanih događaja vezan je za kraj Drugi svjetski rat. U Odžaku se vodila tzv. Bitka za Odžak – posljednja bitka Drugog svjetskog rata u Europi. Trajala je od 19. travnja do 25. svibnja 1945. i završila je čak 17 dana nakon pada Berlina a vodile su je snage NDH i partizani
Zbog toga je nastala poznata rečenica: “Berlin je pao, ali Odžak nije.”
Međutim Odžak nije bio “neosvojiv”, nego mjesto gdje su se borbe zadržale duže nego drugdje, zbog lokalnih okolnosti i otpora. Bitka je na kraju završila pobjedom partizana.
Ipak, u kolektivnoj memoriji stanovnika, ta epizoda ostala je znak tvrdoglavosti, izdržljivosti i vezanosti za rodni kraj.
Ratovi 20. stoljeća i rana koja još traje
Nažalost, Odžak je teško stradao i u ratu 1990-ih. Razaranja, protjerivanja i podjele prekinule su nekadašnji sklad. Mnogi su ljudi morali napustiti svoje domove, a povratak je bio dug i težak.
Odžak danas – između sjećanja i nade
Danas je Odžak mjesto koje pokušava spojiti prošlost i budućnost: obnovljena je crkva i džamija, također se osjeti i povratak dijela stanovništva koje njegovanje tradiciju i zajedništvo. I slobodan sam kazati i dalje živi ideja da su ljudi važniji od podjela.
Odžak nije velik grad po broju stanovnika, ali je velik po priči koju nosi. To je mjesto: gdje se susreću rijeke i narodi, gdje su vjera i identitet važni, ali ne isključivi i mjesto gdje su ljudi naučili živjeti zajedno.
I upravo u toj jednostavnoj, svakodnevnoj blizini i u radu, pomoći i zajedničkim trenucima, leži ono što ljude najviše zbližava.
Župa Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja u Odžaku
Župa Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja u Odžaku jedna je od najprepoznatljivijih katoličkih župa u Bosanskoj Posavini i ujedno jedinstvena u Vrhbosanskoj nadbiskupiji po svom naslovu.
Ona nije samo vjerska zajednica, nego i duhovno, kulturno i identitetsko središte posavskih Hrvata. Kroz povijest je bila mjesto okupljanja, očuvanja vjere, ali i narodne tradicije.
Središnji događaj u životu župe je njezin patron – blagdan mučeništva sv. Ivana Krstitelja, koji se slavi 29. kolovoza.
Međutim taj se blagdan ne svodi samo na liturgiju, nego uključuje: molitvu koja traje tjednima prije blagdana, trodnevnu duhovnu pripravu (trodnevlje), procesije i zajedničku molitvu oko crkve, okupljanje velikog broja vjernika, kako iz Posavine tako i iz iseljeništva.
Župa tako postaje mjesto gdje se susreću generacije – oni koji su ostali i oni koji se uvijek vraćaju.
Velika Gospa u Odžaku – vjera i susret naroda
Blagdan Velike Gospe (15. kolovoza) jedan je od najvećih događaja u godini.
Na taj dan u Odžak dolaze tisuće vjernika, okupljaju se ljudi iz Posavine, Slavonije i dijaspore i slavi se svečana misa kao središnji duhovni događaj.
Velika Gospa u Odžaku ima i posebnu dimenziju — ona je dan susreta raseljenih Posavljaka, koji se vraćaju svom kraju makar na jedan dan.
To je spoj religije, identiteta i nostalgije.
Posavsko kolo – srce tradicije
Uz Veliku Gospu veže se i jedna od najvažnijih kulturnih manifestacija tog mjesta — Posavsko kolo.
Dakle tu je riječ o međunarodnoj smotri folklora koja: okuplja kulturno-umjetnička društva iz cijele regije, njeguje narodne nošnje, pjesme i plesove Posavine, pretvara Odžak u veliko mjesto susreta i radosti.
Ulice Odžaka tada ožive sa šarenom povorkom sudionika, šargije i violine, pjesme i plesa kao i zajedništvo koje briše granice.
Posavsko kolo nije samo folklor – ono je živi identitet Posavine, nastao iz potrebe da se sačuva tradicija, osobito nakon ratnih stradanja.
Ono što povezuje ljude u Odžaku i cijeloj Posavini je župa, blagdan i tradicija koji nisu odvojeni, već oni čine jednu cjelinu.
Crkva okuplja ljude u vjeri, Dan sjećanja povezuje ih u boli. Velika Gospa vraća ih korijenima a Posavsko kolo spaja ih u radosti.
To je prostor gdje se život ne dijeli na sveto i svjetovno, nego se sve prožima: vjera, kultura, običaji i međuljudski odnosi.
Dakle slobodan sam kazati župa Odžak nije samo mjesto molitve, ona je srce jednog kraja. Kroz njezine blagdane i događaje vidi se ono najvažnije za Posavinu, a to je: vjernost tradiciji, snaga zajedništva i trajna povezanost ljudi s njihovim korijenima.
Upravo tu, između Save i Bosne, u pjesmi kola i zvuku crkvenih zvona, i danas živi duh Posavine.
Dan sjećanja – rana i zajedništvo Posavine
U Bosanskoj Posavini, pa tako i u Odžaku, posebno mjesto ima "Dan sjećanja" na žrtve rata (vezan uz događaje iz 1945, i 1992. godine).Taj dan nije samo komemoracija, nego: prisjećanje na poginule branitelje i civile, molitva za nestale i prognane te okupljanje obitelji koje dijele istu sudbinu.
Uz "Dan sjećanja" se odvijaju i sportski kulturni i zabavni događaji koji traju i po nekoliko dana, centralni događaj je okupljanje, paljenje svijeća i polaganje cvijeća kod Spomen Parka u Posavskoj Mahali te komemorativna sveta misa na Nujića groblju gdje se okup i više tisući osoba iz cijele Posavine pa i šire.
U tom sjećanju često nema podjela – ono nadilazi naciju i vjeru, jer su stradanja dotaknula sve. Upravo kroz takve trenutke vidi se duboka povezanost ljudi Posavine.
Mišo Perak