Priče iz Odžaka - Vašer

Tako je bilo i ove godine. Manifestacija „Posavsko kolo 2025“ ponudila je bogat program: otvorena je izložba slika velečasnog Ilije Orkića, održan koncert ilahija Armina Muzaferije, u Vojskovi prvi festival izvorne glazbe, a zatim i večer s dijasporom uz Rio bend i veliku džezvu Vispaka. Sportski sadržaji – odbojka, nogomet, košarka, pikado – pokazali su natjecateljski duh, a tradicionalna motorijada i auto show dodatno su privukli publiku. U Svilaju je pjesnički susret „Riječ na granici“ okupio mnoge ljubitelje pisane riječi, dok je duhovni koncert u odžačkoj crkvi s grupama Karizma i Rim donio poseban doživljaj. Vrhunac manifestacije bila je Smotra folklora, nakon koje je nastupio Lapsus bend, a sve je zaključeno vatrometom na samu Veliku Gospu. Potom su uslijedili tradicionalni rock koncert u Prudu i Sajam šargije u Vojskovi.

To su dani kada Odžak i njegova okolica doživljavaju svoju puninu – kroz raznolikost programa i navalu ljudi. Najintenzivnije je upravo pred blagdan Velike Gospe i na sam blagdan, 14. i 15. kolovoza.

Već u popodnevnim satima 14. kolovoza, kad Sunce ublaži svoje zrake, Odžak se počinje puniti ljudima. Stolova za sjedenje više je nego u ikad u godini. Ulični prodavači sa svojih štandova neumorno dozivaju:

• „Labubu, labubu! Ovdje imamo labubu!“
• „Samo dvadeset markica!“

Djeca zastaju, gledaju plišane i vinilne figurice koje je osmislio hongkonški umjetnik Kasing Lung, inspiriran nordijskim folklorom.

Odraslima su namijenjene druge ponude:

• „Parfemi, parfemi! Vrlo povoljno!“
• „Hajde, pogledaj samo što se nudi – ne moraš kupiti.“
• „Gledaj, al' ne pipaj tamo!“

Pa ipak, teško je proći vašerom, a da nešto ne poneseš kući. Nema čega nema – više čega ne treba nego čega treba. Uz igračkice i suvenire, nude se i plastična oružja – jer, kako to biva na ovim prostorima, djecu se odmalena uči ratnim igrama. Štandova s knjigama gotovo da nema, jer „tko još čita“, no ipak se jedan pojavio blizu Musine biste, iako bez posebnog uspjeha.

I tako, dakle, dan prije Velike Gospe, naše zaboravljene Mokoš, započinje gradska šetnja. Gradom se šeta, kafići su puni, ljudi se susreću i pozdravljaju – ili izbjegavaju, ovisno o želji. Muzika trešti sa svih strana, žanrovi se miješaju, a svatko pronalazi nešto za sebe. Iako se čini da je sve kao i svake godine, opet se pronađe nešto posebno. Očekivanja su ispunjena, nitko ne odlazi razočaran.

Vrtuljci i zabavne igre privlače djecu. Žeton je pet maraka, skuplji nego lani, a potroši se u trenu. Djeca bi se cijeli dan vrtjela i skakala, zabavni park im je draži od igračaka na štandovima. Jedino im je možda labubu dostojna konkurencija. Pa ostaje dilema: četiri vožnje ili jedan labubu?

Sljedećeg dana priča se nastavlja, što se nije dogodilo na dan pred Veliku Gospu, dogodit će se na Veliku Gospu. Ili neće. Tko zna tko je kakve sreće…

Međunarodna smotra folklora ove je godine bila bogatija nego prošle. Kulturno-umjetnička društva ostavila su snažan dojam, pa se imalo što vidjeti, komentirati i pamtiti.

Dan nakon Velike Gospe, sve se smiruje. Nema više štandova ni povorki, manifestacije polako utihnu, a ljeto se približava kraju. Radnici se vraćaju na posao, učenike čeka škola, službenike služba. No, svi su zadovoljni – jer i ovaj je vašer ispunio očekivanja.

I dok se u mislima polako slaže dojam, javlja se ista misao kao i svake godine:
„Bilo je dobro. A sad idemo dalje. Pa, dogodine…“

Da – dogodine!