Dan je bio ugodan, baš onakav kakav dolikuje proljeću. Uživala sam u raskoši Stvoriteljeve darežljivosti koju je uz puno umijeća i truda doradila ljudska ruka. Ambijent prirodan, stilski dotjeran, vremenski prilagođen. Priroda se poigrala bojama karakterističnim za rano proljeće, nebom i suncem.
Izborom cvijeća i ostalih detalja čovjek je upotpunio paletu proljetnih boja. -Was machen Sie da?(Što Vi to radite?) Svoj ti poso-, odgovori žena koja je lijevom rukom držala raznolike, zelene grane, a desnom ubirala procvale Narcise.
Dijalog žena koje se ne razumiju, ni u riječi, ni u djelu, proljetna doza svjetlosti, riječ POLIZEI, probudiše u meni novu energiju. Potaknuše me da sudjelujem. Ni sama ne znam kojim redoslijedom zamolim jednu da smjesta ostavi cvijeće, a drugu mobitel i policiju, na miru.
Razjasnim, našoj, zbog čega je ova, tuđa, toliko uzrujana i koje su joj namjere ako se ona ne kani ćorava posla. -J... ti državu, politiku, političare, život, zlu sreću. Lopovi pokrali i oplaćkali cijelu državu, nikom ništa. Da mene strpaju u zatvor(e, to joj nisam tako prevela)za teke granja i trave. 
Zatečena žena u svojoj državi rođenja, poštujući zakone svoje domovine, na svom maternjem jeziku razjasni: Interijer parka oplemenjuje i obogaćuje ne samo prostor, već i sve koji dolaze i prolaze. Pokazuje na znakove raspoređene po cijelom parku. Razumljivi su i onima koji se ne služe njemačkim pismom. Trudila se i rukama razjasniti da je -stroga zabrana- prikazana slikom. S punim rukama bespravno otuđene njemačke prirode puče nenadno i silno ova naša.
-Tito đi si? Vidi ti ovu Itlerovku!- Nisam bila sigurna obraća li se meni, ili pokojnom nam drugaru.
-Kada ste Vi landrali po našoj zemlji, orili i gorili po našim šumama i gorama. To šutiš?! Nećeš to reć?! Meni oćeš zvat policiju?! Zovi ti svojoj Merkelici!-, veli. Još svašta nešto i sve skupa na pasija kola. -Was redet diese Frau die ganze Zeit?(Što priča ova žena cijelo vrijeme?)-, priupita me tuđa žena.
-Posramljena je i ogorčena. Sutra je Cvjetna nedjelja. U zemlji našeg rođenja adet je na Sv.Misu donijeti cvijeće. Prije par tjedana doselila se s obitelji u ovaj grad. Nisu pri novcima. Teško joj srce. Cvijeće je ubrala za unuke. Ne mogu djeca na Cvjetnicu, u crkvu praznih ruku- izmislim na brzinu.
Izgovorim sve u jednom dahu jezikom tuđih predaka.
Naš dom je tek nekoliko minuta laganog hoda udaljen od parka. U tih par koraka stade skoro cijela vječnost. Prošlost, percepcija preživljenog, odgovornost za vlastite i tuđe postupke, osjećaj pripadnosti...daju oblik i vrijednost sadašnjem trenutku.
Duša, čvrsto se stisnu i prigrli sve ono što je prikupila usput tijekom života. Taj put pred riječima suzama ustupi prednost. Nikada više nisam vidjela ni jednu, ni drugu ženu.
Danas, dvije godine poslije razmišljam o njima.
Stiže nam proljeće, prozračno i svježe. Igra se bojama, sa sobom nam Cvjetnicu nosi..
Za Posavinu.org piše Marija Bošković
Autorica članka je gospođa Marija Ćaćić Bošković, iz Tramošnice koja u slobodno vrijeme rado piše.
Izdala je i knjigu s naslovom „Tramošnica u svojoj riječi“ gdje se posebno osvrnula na teme koje možete pročitati na njenoj naslovnici.
Zahvalna je svima koji je budu čitali uz želju, da osjetite mir i radost. Čitajući priče o našem načinu života, oživite svoje uspomene. Također svima Vama želi, da Vaša djeca, slušajući naša sjećanja, osvijeste vrijednost baštine: vjeru u Boga, ljubav prema bližnjemu, njegovanje običaja i očuvanje jezika, a toliko sigurno dugujemo svome zavičaju svojoj Posavini i njenoj Tramošnici.
Ukoliko želite naručiti knjigu Marija je u mogućnosti dostaviti je na Vašu kućnu adresu u Švicarskoj, a za ostala područja se možete dogovoriti na njenom Fejs profilu: https://www.facebook.com/marija.boskovic.3766