Ovaj portal ustrajno prati događanja i sudbine naših ljudi koji svojom sudbinskom životnom stazom koračaju diljem svijeta. Tražeći osobe koje samozatajno i bez ikakve medijske prašine da objelodane svoje posebnosti ovaj puta smo za vas iz anonimnosti izdvojili Luku Marković osobu koja u ovom ludom vremenu ovisnosti: droge, alkohola, brzih automobila i svega onog što na prijeko razara svijet gleda daleko naprijed i živi život dostojan čovjeka baš onako kako bi naši stari kazali kako Bog zapovijeda i svojim talentom i ustrajnim radom pronosi lijep posavski glas daleko od rodnog kraj.
Izuzetna mi je čast i veliko zadovoljstvo predstaviti Vam jednog mladog Posavljaka. Luka Marković Pavin je rođen 29. srpnja 1978. godine u prekrasnom kutku svijeta Bosanskoj Posavini, zemlji heroja, branitelja i katoličke vjere u Pećniku u općini Modriča. U njemu je odrastao, i pružijo svoj prvi korak prisjeća se Luka.
Posavina, ta naša zelena ravnica ostala je željna svojih mještana, dječjeg smijeha i moćnih mladih ljudi. Stariji se raseliše i umriješe tamo negdje, mladi odoše trbuhom za kruhom, a djeca uz njih ostadoše učiti neke druge jezike i običaje.
U proljeće 1992. godine kada vihor rata zahvaća Bosnu i Hercegovinu iz straha za budućnost Luki kao i mnogim njegovim vršnjacima prisilno se prekida djetinjstvo.
U osnovnu školu je krenuo u Pećnik a onda se s roditeljima sprema na dalek put i dolazi na sigurno u Osijek, a samo godinu dana kasnije s 15 godina života odlazi na duži period u Njemačku, a poslije toga povlači i roditelje i rodbinu kod sebe.
Tu mu je bilo sigurno, a da li i lijepo to samo on zna!? Tu se često čuo obiteljski smijeh ali i tužne priče njegovih roditelja o njihovom zavičaju iz kojeg su morali otići, ali kojeg nisu zaboravili i kojem su se odmah po završetku rata vratili. Majka mu i danas živi u Pećniku.
Kao mlad sposoban i inteligentan dečko brzo uči njemački jezik i navikava se na radne obaveze. Godine 2006. osniva svoju Špediciju (Spedition) Marković i transportima se bavi i danas.
Nakon dvije godine 2008. se ženi sa suprugom Svetlanom i u braku imaju dva sina.
Čežnja za rodnim krajem i emocije stalno prate Luku te je često u svom Pećniku. Luka je čovjek velikog srca te rado pomaže svoj Zavičaj kao i druge humanitarne akcije.
Još od malih nogu Luka je imao posebnu ljubav prema (glazbi) muzici i pjevanju. Rado se sjeća svojih prvih izvornih stihova ispjevanih uz oca Pavu koji ga je kao dječaka bodrio i s njime pjevao.
Prošle godine je snimio i svoj prvijenac "Jesi li me ikad voljela" koji možete poslušati dole na kraju članka. Inače je pjesma našla svoje slušatelje i rado se sluša na Radio Odžaku kao i drugim postajama.
Luka se do sada pjevanjem bavio iz hobija i rado je pjevušio za volanom svoga tegljača, a plan mu je jednoga dana biti i na velikim pozornicama za koje sprema materijal i za svoje druge domoljubne pjesme, i pjesme o rodnome kraju.
Dakle, uz do danas poznate Pećničke pjevače narodne glazbe: Julu, Dragu, Stipu, Mirka sada dodajemo i ime Luke Markovića jer on to svojim talentom i radom doista i zaslužuje.
Dragi čitatelji, kada spomenemo ime Pećnik, spominjemo i činjenice da je gnijezdo dobrog glasa, smješten je u lijepom posavskom kraju nedaleko od Modriče (danas u sastavu općine Vukosavlje), i nadaleko je poznat po svojoj bogatoj tradiciji, a posebno po ljubavi prema izvornoj posavskoj pjesmi. Za Pećničane izvorna muzika nije samo zabava, već dio identiteta, zvuk violine i šargije tamo se čuje na svakom okupljanju, od godišnjih susreta, kirbaja do običnih sjedeljki.
Selo je dalo iznimne talente koji su ostavili dubok trag u izvornoj glazbi Bosanske Posavine. Ovdje je pregled pjevača i svirača iz Pećnika, podijeljen na legendarne (starije) generacije i one koji su nastavili tradiciju.
Legende Pećnika i čuvari tradicije
Najpoznatiji muzički "brand" Pećnika svakako su grupe koje su nosile ime sela, poput "Pećničkih bisera". Oni su postavili standarde pjevanja "na debelu" i "na tanku" žicu u tom kraju.
Najistaknutiji pjevači i svirači (Starija garda):
Ivan Božić – Bajo: Često spominjan kao jedan od najboljih prvih glasova (počimalja) Pećnika u svoje vrijeme. Njegov glas je bio prepoznatljiv i snažan.Franjo Marković: Legendarni pjevač (često drugi glas) i vrsni violinista. Bio je ključna figura u očuvanju starinskog zvuka Pećnika.
Ilija Božić – Bajin: Jedno od najpoznatijih imena "Pećničkih bisera". Njegovo pjevanje s Lukom Agatićem ostalo je zabilježeno na mnogim snimkama koje se i danas slušaju (npr. kasete iz kasnih 90-ih).
Luka Agatić – Bijeli: Čest partner Iliji Božiću u pjesmi. Njih dvojica su činili prepoznatljiv duet koji je pjevao o Pećniku, tuđini i povratku.
Mirko Čolić: Još jedan od važnih pjevača starije generacije koji je nastupao na lokalnim prelima i susretima.
Poznati svirači (Violina i Šargija):
Pjesma ne ide bez pratnje, a Pećnik je imao majstore na instrumentima:
Perica Anđelić (violina)
Miro Barišić (šargija)
Pejo Čičak (šargija)
Novije generacije i nastavak tradicije
Iako je rat raselio mnoge Pećničane, pjesma nije stala. Mnogi su nastavili pjevati u dijaspori (Švicarska, Hrvatska, Austrija), a tradicija se vraća u selo kroz manifestacije poput "Pećničkih susreta".
Jozo Jeleč: Prezime Jeleč je staro pećničko prezime. Jozo je postao prepoznatljivo ime u svijetu izvorne muzike, često nastupajući u različitim sastavima (npr. suradnje s Majom Karamatićem ili u sklopu grupa poput "Mladi Veseljaci"). Njegove pjesme često tematiziraju rodni kraj i posavsku lipu.
Grupa "Pećnički Biseri" (noviji sastavi): Kroz ovu grupu prošlo je više članova tijekom godina, a ime je ostalo sinonim za muziku iz ovog sela.
Značaj "Pećničkih susreta"
Danas se pjevači iz Pećnika najčešće okupljaju na Pećničkim susretima koncem mjeseca srpnja i blagdanima (poput Sv. Alojzija Gonzage). To je prilika kada se "stara ekipa" spoji s mlađima, a zvuk šargije odjekuje ispred crkve i društvenog doma, dokazujući da, iako su ljudi možda otišli u svijet, pjesma je ostala u Pećniku.
Za razliku od nekih drugih posavskih sela, pećnički pjevači su oduvijek polagali puno truda u tekst. Njihove pjesme često imaju priču, gotovo epski karakter, a violina u njihovim pratnjama (često u rukama majstora poput Franje Markovića) plakala je zajedno s pjevačem.
I na kraju podržimo našega Luku Posavca, jer on je dijete Posavine, odrastao je u Pećniku i njemačkom gardu Melle. Luka voli pjesmu dobre zabave i druženja, stvara domoljubne tekstove, a uz sve to je i već 3 godine predsjednik NK Croatia Versmold.
Mišo Perak