Neumorni Anto Pranjkić uložio je ogromnu energiju i entuzijazam za organiziranje Znanstvenog skupa sugestivno nazvanog "Bosanska Posavina: jučer, danas, sutra," koji je održan 11. rujna ove godine u Zagrebu. Razgovarao sam s Antom nakon skupa kako bi publici još više približili taj događaj koji je bio zahtjevan za organizirati zbog raspršenosti Hrvata iz Bosanske Posavine. Anto i ja se poznajemo dugi niz godina i u komunikaciji smo na "ti". Međutim ovdje sam zbog poštivanja novinarskih standarda i radi prakticiranja medijske kulture Antu pretvorio u "Vi".
Evo tog intervjua u kojem je za naš portal s Antom razgovarao Pejo Gašparević
Gospodine Pranjkiću, možete li nam reći kako je protekao simpozij „Bosanska Posavina: jučer, danas, sutra”?
- Po zacrtanom planu i programu. Upravo onako kako smo ga i zamislili. Prije svega, zahvaljujući našim partnerima: znanstvenicima i predstavnicima institucija te članova Platforme, koji su nesebično prihvatili i odradili svoje zadatke. Skup je završio definiranjem zaključaka i to je naša osnova za budući rad. Zaključili smo da je Posavska izvorna glazba važna za Bosansku Posavinu kao dio identiteta posavskih Hrvata te da službeni jezik neizostavno mora biti i hrvatski, a mi moramo raditi na istraživanju, radu s KUD-ovima i usavršavanju pjevanja.
Možete li ukratko čitateljima približiti što je skup „Bosanska Posavina: jučer, danas, sutra” i koji su mu ciljevi?
- Skup je bio prigoda da znanstvenici s prostora Bosanske Posavine u svojim izlaganjima prezentiraju značaj izvorne glazbe za Bosansku Posavinu iz kuta pojedinih znanstvenih grana i tako ukažu na važnost kulturnog djelovanja. Osnovni cilj jeste dokazati važnost Posavske izvorne glazbe za Hrvate Bosanske Posavine, jer su neki znanstvenici pokušali to pitanje prikazati suprotno istini.
Što vas je zapravo, potaknulo na organiziranje ovog prilično zahtjevnog i tematski raznovrsnog skupa?
- Potreba da se Posavljaci ili Posavci zajednički bore za svoje ciljeve te da se ujedine oko važnih pitanja naučili smo se dijeliti, pa se dijelimo i oko naziva. Neki bi da smo Posavljaci, a neki da smo Posavci. Umjesto da prihvatimo znanstvenu istinu da smo i jedno i drugo, jer su oba izraza ispravna, jedan dolazi od „Posavina” a drugi od „Posavlje”, mi se dijelimo i sukobljavamo oko nečega što je zapravo jedno te isto, samo što se gleda drugačijima očima, a ispravno je i jedno i drugo. Drugi razlog je naša uspavanost. Nekako smo zadnjih godina neaktivni i sve kao da je stalo. I Treći razlog je zapravo opasnost koja nam vreba da nas jednostavno našom neaktivnošću drugi prevare i otmu naše svetinje. Posavska izvorna glazba ili „seljačka” je dio našeg identiteta i potpuno je neodvojiva od njega.
Uložili ste mnogo rada i truda u pripremu ovog skupa. Jeste li zadovoljni rezultatima?
- Zadovoljan sam činjenicom da smo Ilija Guberac i ja sa suradnicima okupili i na jedno mjesto doveli 100 Posavljaka ili Posavaca, 13 znanstvenika rođenih u Posavini, jednog ministra, urednika HRT-a i da smo cijeli dan jedne subote raspravljali o Bosanskoj Posavini. Time sam najsretniji i najzadovoljniji. Zadovoljan sam zbog činjenice da sam na jednom mjestu vidio i veliki broj naših pjevača izvorne glazbe, a posebno sam zadovoljan što smo se lijepo razgovarali i promišljali o ozbiljnim stvarima te kako netko reče, digli Posavinu iz mrtvih, najviše zahvaljujući našim novinarima: Nadi, Peji, Miši, Borisu, Anti,... koji zajedno rade i mogu biti primjer kako se zajedno treba raditi te uz pomoć drugih poput Ive Kujundžića, urednika Programa za Hrvate izvan RH HRT i novinarski svjedočiti posavsku istinu. Također, zadovoljan sam nazočnošću predstavnika koji su došli iz Posavine: načelnika općine Domaljevac-Šamac gospodina Stjepana Piljića te ministra pravosuđa u Vladi Županije Posavske Pere Radića.
Uručeno Vam je i prigodno priznanje.
- Lijepo je znati da vas ljudi cijene i priznanju Vaš rad. To uvijek laska, ali nije presudna stvar u životu ljudi. Važno je da čovjek nema što sebi prigovoriti. Osjetio sam u samom sebi da mi je dragi Bog dao ono potrebno da kao novinar mogu učiniti za svoj narod te sam to i radio. Hvala Bogu na providnosti, a mojim Posavljacima ili Posavcima na tome što su to prepoznali. To godi ali i obvezuje.
Bosanska Posavina ima broju Dijasporu rasutu diljem svijeta. Na koji bi se način, prema Vašem mišljenju, trebala unaprjeđivati i razvijati suradnja između Zavičaja i Dijaspore na obostrano zadovoljstvo?
- Prvenstveno, istinom. Često se znade dogoditi da se šire laži, da se iste prenose od uha do uha i dok jedna informacija dođe do zadnjeg korisnika, ona potpuno izgubi i sadržaj i značaj. Ima ljudi koji su skloni od muhe medvjeda praviti, pa se onda stvaraju mitovi najčešće oni negativni. To ruši svako povjerenje. Jal i zavist treba iskorijeniti iz našega naroda. Sve može biti dobro samo ako stvari i događaje oko sebe gledamo pozitivno. Jedan osmijeh topi sante leda. Ako u budućnosti budemo radili rezultati moraju doći. „Jezik” je dobar samo ako poslije njega slijedi rad. Pričanje bez pokrića naročito je opasno ako se priča ljudima koji žive na drugim adresama. Informacije se prenose i nastaju problemi. Zato je prijeko potrebno razvijati informacijske kanale koji će prenositi istinu i našim ljudima u Dijaspori davati točne informacije. Naših ljudi je svugdje u svijetu i „žedni” su informacija iz rodnog kraja.
Za Posavinu.org piše: Pejo Gašparević