Sjedinjene Američke Države i Europska unija su pokrenule diplomatsko-geopolitičku bitku za uključivanje Balkana u Zapadnu hemisferu. Takva bi se ocjena mogla udijeliti minulom regionalnom summitu procesa Brdo-Brijuni u Zagrebu koji je okupio državne čelnike zemalja jugoistočne Europe ali kojem su pečat dali potpredsjednik Sjedinjenih Američikih Država (SAD) Joe Biden i predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk.
Piše: Pejo Gašparević
Biden je diplomatski sofisticirano zagovarao uključivanje svih zemalja Balkana ne samo u Europsku uniju nego i NATO.
To se može shvatiti i kao Američki odgovor na Ruske pretenzije za oživljavanjem svoje sfere utjecaja na Balkanu odvraćanjem Srbije, posljedično tomu i Republike Srpske od ulaska u NATO-savez. Tusk je, pak, zagovarao nužnost izbjegavanja upadanja Balkana u terorističke vrtloge i ekstremizme što je također geopolitčka poruka jer širenjem radikalizma Balkan može upasti u bubanj političkog islama koji jugositočnu Europu pozicionira u sfere kalifatstva.
Biden je istaknuo kako cjelovita Europa nije moguća bez jugoistoka Europe koji „mora biti u potpunosti integriran u Europu“ te, po njegovim riječima, nema nikakvo razloga da granice Europske unije ne obuhvate i zemlje Balkana.
„Ulaskom na Balkan i ovih država u NATO i EU, za mene je najbolji način promicanja sigurnosti i stabilnosti“, rekao je Biden. Pažljivije iščitavanje ove poruke važno za dublja shvaćanja geopolitičkih vrenja jer se njome zrcali stajlište kako su EU i NATO taj potrebni političko-vojni instrumentarij koji štiti sigurnost i stabilnost zemalja Balkana.
Drukčije rečeno, ključivanje balkanskih zemalja u EU i NATO alat je za odvraćanje ruskih ali i kalifatskih pretenzija na jugoistočnu Europu. Čini se kako je takva američka poruka signal vlastima u Srbiji i Republici Srpskoj, koje do sada nisu izrazile spremnost za ulazak u NATO nego su se priklanjale Ruskoj protunatovskoj orijentaciji, da se geopolitički preusmjere.
Zajednička izjava sudionika regionalnog summita procesa Brdo-Brijuni u Zagrebu također svjedoči o intenzivnoj prožetosti tog skupa duhom NATO-a.
„Dogovoreno je kako za postizanje stabilnosti i sigurnosti te blagostanja jugoistočne Europe moramo nastaviti jačati transatlansko partnerstvo SAD-a i EU-a te unijeti novu eneregiju u proces proširenja Unije za države kandidatkinje te proces transatlanske integracije za one koji žele pristupiti NATO-u“, navodi se u zajedničkoj izjavi predsjednika Hrvatske, Slovenije, BiH, Crne Gore, Makedonije, Srbije i Albanije na zagrebačkom summitu.
Treba primjetiti kako se u ovoj izjavi, koju je potpisao i predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, članstvo u NATO-u zagovara za „one koji žele pristupiti“, što znači da nitko nije izrazio izričito protivljenje članstvu u NATO-u. U izjavi treba primjetiti još jednu važnu nijansu, u njoj šefovi država sudionika Zagrebačkog summita, među kojima je i Sbijanski predsjendik Nikolić, ističu da za postizanje stabilnosti i sigurnosti jugositočne Europe, kako je navedeno, „moramo jačati transatlansko partnertsvo SAD i EU-a“. Dakle, spominje se transatlantizam SAD-a i EU kao sigurnosni kišobran nad Balkanom. Nema niti spomena Rusije.
Je li to (pred)znak srpske geopoliitčke preorijentacije u kojem se koristi birana, katkad dvosmislena retorika radi mekšeg ulaska na nove geopolitičke staze i istodobnog izbjegavanja tvrđeg unutasrpskog otpora tomu? Ili je, pak, riječ o taktici kupovanja vremena kako bi se vidjela narav nadolazećih geopolitičkih okolnosti? Pitanja se množe, točnih odgovora na njih zasad nema.
Instaliarnje euroatlantizma (članstvo u EU I NATO) na području cijelog Balkana od posebne je važnosti za BiH jer bi se tako uklonila sadašnja nesuglasja u kojima Federacija BiH bezrezervno teži članstvu BiH u NATO-u dok se Republika Srpska tomu protivi. Suprostavljena entitetska gledanja na geopoliitčku sudbinu BiH, te nacionalna neravnopravnost(čitaj neravnopravnost Hrvata) u njoj, kao i prijeteće ukorijenjivanje ekstremizma inspiriranog kalifatstvom, pretvorili su BiH u jednu od ključnih preokupacija sudionika Zagrebačkog skupa. To ne mora biti loša vijest.
Naprotiv, na taj se način BiH ponovno vraća na međunarodnu političko-diplomatsku pozornicu pod ravnanjem Sjedinjenih Američkih Država koje su zadnjih godina pokazivale manjak strasti za snažnijim angažmanom u rješavanju napetosti na Balkanu. Bosna i Hercegovina je čvorište balkanskog meteža. Očita su nastojanja i predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović da na ambiciozniji način doprinese raspetljavanju zamršenosti u BiH. Njoj se ubraja u zasluge što je Zagrebačkom summitu nazočio i Američki potpredsjednik Biden.
O razgovoru s njim posvjedočila je ovako:“Za mene je razgovor o BiH bio bitan dio razgovora s potpredsjednikom Bidenom. Vrlo jasno sam mu rekla da BiH vidim kao državu tri jednakopravna konstitutivna naroda-Srba, Hrvata i Bošnjkaka, i da promjene moraju biti ne samo gospodarske i socijalne nego i institucionalne prirode, odnosno nadogradnja BiH kako bi ona postala emancipirana funkcionalna država.“ Ove zauzimanje predsjednice Hrvatske za institucionalnu ravnopravnost Hrvata u BiH, koje je ona izravno priopćila Američkom potpredsjedniku Bidenu, govori o novom, to jest proaktivnom diplomatskom gardu službenog Zagreba. Hrvatska više nije diplomatski uspavana. Nekoć su se međunardni moćnici,oni koji kreiraju i donose krupne odluke posebice za Balkan, slijevali u Beograd, a nakon nedavnog rata i u Sarajevo.
No čini se kako sada Zagreb postaje adresa na koju se dolazi u potrazi za rješavanje nepoznanica u jugoistočnoj Europi. Biblijski rečeno: tko ima uši neka čuje, tko ima oči neka vidi!
Za Posavinu.org piše Pejo Gašparević:
26. studenog 2015.{jathumbnail off}