27
Mon, Jan

Pejo Gašparević
Typography

pejo gasparevic gipJesu li izvanzemaljci povremeni gosti na našoj planeti?  To se pitanje nema razloga gušiti, niti izbjegavati.  Nedavno je bivši savjetnik Pentagona i američkog Kongresa te britanski pisac Timothy Good  ustvrdio kako se bivši američki predsjednik Dwight D. Eisenhower izravno  sastajao sa izvanzemaljcima a da je u organizaciji tih susreta sudjelovao i FBI.

Piše: Pejo Gašparević


„Iako se odavno spominju susreti izvanzemaljaca s Eisenhowerom i Churchillom, ovo je prvi put da to potvrđuje i jedan ovakav uglednik“, piše Daily Mail u povodu Goodovih tvrdnji o susretu bivšeg američkog predsjednika sa izvanzemaljcima.
Gostuju li izvanzemaljci na našoj planeti?

Po Goodovim riječima Eisenhower se sa izvanzemaljcima sastajao 1954. godine u New Mexicu. „Licem u lice sastali su se tri puta u vojnoj bazi Holloman“, tvrdi Good.  No, Good se ne zaustavlja samo na toj tvrdnji nego i naglašava kako su sa izvanzemaljcima „godinama komuncirale vlade diljem svijeta“. Ovako smjele Goodove tvrdnje se ne mogu smatrati intelektualnim egzibicionizmom, niti senzacionalizmom. Možebitno postojanje izvanzemaljaca predmetom je ozbiljnih skupova, a o toj temi raste i količina litarutre čiji su autori nerijetko umovi motivirani željom za  otkrićem još neotkrivenog.   Primjerice astronom u službi pape Bendikta XVI. Goy Consolmagno je na Festivalu  britanske znanosti u  prosincu 2011. godine  istaknuo kako  „čovjek ionako ima ograničena znanja, pa ne treba odbijati i mogućnost postojanja izvanzemaljaca“.


„Visoko razvijena  izvanzemaljska bića vjerojatno postoje negdje u svemiru i  kao takvima bi im željeli dobrodošlicu u Crkvu – bez obzira na to koliko pipaka imaju“, istaknuo je Papin glavni astronom Consolmagno. On pri tomu naglašava sljedeće:„Postavlja se pitanje samo kada ćemo ih pronaći, hoćemo li ih pronaći i kako ćemo s njima komunicirati, ukoliko ih pronađemo“.


Vatikan na poseban način pokazuje radoznalost glede teme o izvanzemaljcima.  Na valovima te radoznalosti u studenom 2009. godine u Vatikanu je organizirana petodnevna konferencija o mogućem postojanju života na drugim planetama.  Tridesetak znanstvenika je na tom skupu raspravljalo o mogućem postojanju izvanzemaljaca.  A 2005. godine u organizaciji vatikanske opservatorije održan je skup također posvećen temi  eventualnog  postojanja  izvanzemaljaca.  Upravnik vatikanske apservatorije i astronom Hose Gabriel Funes smatra kako znanost i vjera nisu  u suprotnosti  i da pitanje postojanja izvanzemaljskih bića ni u kom slučaju ne dovodi u pitanje vjeru u Boga.


„Ako  oblici života postoje i na drugim mjestima u svemiru i oni se mogu smatrati Božjim bićima. To nikako ne osporava našu vjeru jer se granice slobode koju je Bog imao u trenutku stvaranja ne mogu odrediti“, istaknuo je astronom i svećenik Funes.  Takvim Funesovim obrazloženjem uklanjaju se  dileme  trebaju li vjernici promišljanja o eventualnim izvanzemaljcima smatrati „zabranjenim voćem“.  Drukčije rečeno, razmatranja mogućeg postojanja izvanzemaljaca nisu nikakva nepoželjna tema  za vjernike, niti se takva promišljanja sudaraju s vjerovanjem u Boga kao stvoritelja „neba i zemlje“.


Fenomenom izvanzemaljaca temeljito se  bavi se stručnjak za drevne civilizacije Zecharia Sitchin u knjizi „Revizija postanka“.  Sitchin u toj knjizi nudi otkriće da je u pozadini američko-sovjetskog približavanja, nakon hladnoratovske ere, zapravo „opasnost iz svemira“.


„U studenom 1985. godine Regan i Gorbačov su se sastali i pojavili kao prijateljski saveznici, objavljujući novo doba suradnje, povjerenja i razumijevanja. Od Regana je zatraženo da objasni ovaj zaokret. Odgovorio je kako je svemir stvorio tu zajedničku svrhu. Ili, točnije, opasnost iz svemira za sve narode na zemlji“, piše Sitschin, podsjećajući kako se prije  toga Regan pet godina nije želio sastati s vođom „zloglasnog carstva“.


 Gorbačov je o tom   „svemirskom“ sastanku s Reganom iz 1985. godine govorio, po Sitchinovim navodima, na Međunarodnom forumu pod naslovom „Opstanak čovječanstva“ u Velikoj  kremaljskoj palači u Moskvi u veljači 1987. godine.


„Na našem sastanku u Genevi, američki je predsjednik rekao kako bi, u slučaju da se Zemlja suoči s invazijom vanzemaljaca, Sjedinjene Države i Sovjetski savez trebali udružiti snage ne bi li suzbili takvu invaziju. Ja neću osporavati ovu hipotezu, iako smatram da je još prerano brinuti o takvom uplitanju“, rekao je tadašnji svovjetski vođa Gorbačov.  Na istom je skupu, po Sitchinovim navodima, Gorbačov o izvanzemaljcima  rekao i sljedeće: „Sve do nedavno ovakva i slična razmišljanja smatrala su se vježbom mašte, zanimanjem filozofa, učenjaka i teologa koja nisu od ovog svijeta. Međutim, u proteklih nekoliko desetljeća ovi su se problemi uzdigli na visoku praktičnu razinu“.


Istodobno u preokupiranosti problemom izvanzemaljaca ne zaostaje niti tadašnji američki vođa Regan.  Sitchin citira njegov (Reganov) istup na Generalnoj skupštini UN-a u rujnu 1997. godine. „U našoj opsjednutosti trenutnim antagonizmima često zaboravljamo koliko toga povezuje članove ljudskog društva. Možda nam je potrebna izvjesna univerzalna vanjska prijetnja kako bismo prepoznali tu zajedničku vezu.  Ja povremeno razmišljam o tome kako bi naše razlike brzo nestale kada bismo se morali suočiti sa stranom prijetnjom koja bi došla izvan ovog svijeta“, rekao je Regan.


Nije preambiciozan upit: ulazi li čovječanstvo u vrtlog svemirske geopolitike

Za Posavinu.org piše Pejo Gašparević
23./24. 02. 2012.