Hoće li sadašnju Vladu lijevog centra u Hrvatskoj zamijeniti Vlada nacionalnog spasa? Takvo se pitanje strelovitom brzinom probija na hrvatsku političku pozornicu nakon što je Agencija Standard & Poor's (S&P) snizila kreditni rejting Hrvatske sa BBB-/A-3, na BB+/B, a takvo je smanjenje rejtinga obrazložila nedostatnim reformama.
Piše: Pejo Gašparević
Po ocjeni ove agencije, hrvatski kreditni rejting do sada je bio na investicijskoj razini, a sada je pao na neinvesticijsku, odnosno špekulativnu razinu tzv. junk („smeće“). Drukčije rečeno smanjenjem kreditnog rejtinga, već ionako prezadužena Hrvatska, prinuđena je eventualno nova zaduženja (zajmove) u inozemstvu ubuduće plaćati skuplje, odnosno po većim kamatama.
To predstavlja udar na proračun jer će se morati „kresati“ investicije planirane za razvoj gospodarstva pošto će se trebati izdvajati dodatna sredstva za podmirivanje inozemnih zajmova. Zapravo smanjenje kreditnog rejtinga Hrvatske znači povećanje siromaštva pučanstva.
Ovo smanjenje kreditnog rejtinga Hrvatskoj uslijedilo je samo pola godine uoči njenog planiranog službenog prijeme u članstvo Europske unije 1. srpnja 2013. godine te se može očekivati kako će to u idućim mjesecima potaknuti porast euroskepticizma u Hrvatskoj.
Doda li se tomu da bi novi pad životnog standarda izazvan ovim smanjenjem kreditnog rejtinga mogao ulice hrvatskih gradova pretvoriti u arene masovnih prosvjeda nezadovoljnika, onda zagovaranje formiranja vlade nacionalnog spasa ima svoje upečatljive razloge.
Ekonomski analtičar Damir Novotny smatra kako je Hrvatskoj u novonastalim okolnostima „potreban politički konsenzus svih, novi društveni ugovor“.
„Možda čak i Vlada nacionalnog spasa jer smo svi skupa u stupici političkih elita“, ističe Novotny.
Slično promišlja i stručnjak za politički marketing i profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanost Božo Skoko naglašavajući kako Vladi Zorana Milanovića nedostaje sposobnih i stručnih ministara koji bi mogli pokrenuti Hrvatsku, a niti stranke vladajuća Kukuriku koalcije SDP i HNS nisu u stanju izvući neka nova jaka i učinkovita imena iz vlastitih redova. „Zato Milanoviću ostaje jedina mogućnost da pokaže mudrost i odgvornost za ovaj povijesni trenutak te pozove u Vladu najbolje stručnjake, bez obzira na njihovo stranačko opredsjeljenje“, smatra Skoko.
No, Žarko Puhovski je nešto suzdržaniji kad kaže da je Vlada nacionalno spasa „moguća opcija“ jer ni oporbeni HDZ nema alternativni plan izlaska iz sadašnje situacije, ali pri tomu sumnja da bi stručnjaci mogli biti rješenje za prevladavanje poteškoća. „Svi ekonomski stručnjaci koji bi možda mogli imati svoje mjesto u Vladi nacionalnog spasa nemaju jasan plan kako izvući Hrvatsku iz ove situacije. Isto tako, probleme koje Hrvatska ima su više političke, a ne ekonomske prirode“, sitiče Puhovski.
Hrvatska veći ima iskustva sa s prakticiranjem Vlade nacionalnog jedinstva.
Dogodilo se to 1991. godine kada je na čelu Hrvatske Vlade bio Franjo Gregurić i kada je Hrvatska bila u iznimno teškoj poziciji. Iako je krajem lipnja 1991. godine usvojila Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti, Hrvatska je bila prinuđena odgoditi njezine pravne učinke zbog tromjesečnog moratorija međunarodne zajednice, te stoga nije bila priznata kao samostalna država. U to su vrijeme u tzv. Krajini izbili nemiri pobunjenih Srba, a nakon početnih neuspjeha još neiskusne i nedovoljno spremne Hrvatske vojske, u Vladu, koja je do tada bila HDZ-ova, ušli su i članovi drugih političkih stranaka koje su imale zastupnike u Saboru, izuzev HSP-a. Ta je Vlada nazvana Vladom nacionalnog jedinstva.
Za vrijeme te Gregurićeve Vlade nacionalnog jedinstva Hrvatska se konačno osamostalila Odlukom Sabora od 8. Listopada 1991. godine, a 15 siječnja 1992. godine priznala ju je i međunarodna zajednica. Nedugo potom, već u veljači 1992. godine Vlada nacionalnog jedinstva počela se osipati, prvi ju je napustio Dražen Budiša ne slažući se što je Vlada ponudila autonomiju krajinskim Srbima. Budišin primjer su slijedili i drugi članovi Vlade nacionalnog jedinstav koji nisu bili iz HDZ-a.
U prisjećanjima na tu Vladu nacionalnog jedinstva koju je potaknuo tadašnji Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, sada se mogu čuti mišljenja kako bi na sličan način trebao postupiti aktualni Hrvatski predsjednik Ivo Josipović radi prevladavanja gospodarskog šoka kojeg je nametnula međunarodna zajednica smanjenjem kreditnog rejtinga slično kao što je početkom devedestih godina prošlog stoljeća međunarodna zajednica nametnula moratorij kojim je tri mjeseca odgođeno osamostaljivanje Hrvatske.
U prilog formiranju Vlade nacionalnog spasa nakon smanjenja kreditnog rejtinga Hrvatske iznosi se argumentacija da, ako je HDZ-ova Vlada desnog centra u ratnom metežu mogla formirati takvu vladu, onda nema razloga da SDP-ova Vlada lijevog centra ne postupi slično u aktualnom gospodarskom metežu.
Čini se kako je nedavna oslobađajuća Haaška presuda generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču stvorila u hrvatskom društvu ozračje zajedništva koje također može pogodovati i zajedničkom prevladavanju teškog gospodarskog stanja. Točno tako!
Za Posavinu.org piše Pejo Gašparević
16. 12. 2012.
Foto: Robert Anić/Pixsell