"Mi Posavljaci ne možemo se naviknuti na vođu, zvijezdu i autoritet iz vlastitih redova, a morat ćemo ako mislimo opstati," kaže Pejo Šimić. Ovo je intervju s eminentnim pjesnikom Pejom Šimićem (rođen u Foči kod Dervente)) u povodu prve godišnjice osnutka Posavskog književnog kruga kojem je on predsjednik. Posavski književni krug osnovan je u Zagrebu točno na današnji dan prije godinu dana, 9. siječnja 2021. godine.
Razgovarao: Pejo Gašparević
U tih godinu dana Šimiću se dogodilo toliko lijepih stvari da on ističe kako je to bila njegova godina iz snova Pjesničko stvaralaštvo Peje Šimića je impozantno - objavio je 18 zbirki u kojim je više od 2.000 pjesama od kojih je više od 30 uglazbljeno.Rodna Posavina je Pejina, kako kaže, vječna inspiracija a djela su mu protkana nitima čovjekoljublja, domoljublja i Bogoljublja.
Pejo i moja istoimena malenkost smo u tek nekoliko mjeseci poznanstva pretresli mnoga goruća pitanja a najčešće tema nam je rodni Posavski Zavičaj. Zbog medijske kulture i standarda u intervjuu smo na "VI"
EVO RAZGOVORA PEJE S PEJOM
PG:-Točno prije godinu dana osnovan je Posavski književni krug za čijeg predsjednika ste izabrani Vi. Kako biste ocijenili prvu godinu dana te književne udruge?
PŠ:- Mogu Vam iskreno reći da je u meni desetljećima tinjala želja da mi Posavljaci iz književnih krugova imamo nešto svoje, domicilno, prepoznatljivo, uvažavajuće. Da se ne dijelimo u hrvatskom književnom biću nego da svatko donese svoj rukovet vrijednosti i da ga svežemo u jedan plodonosni snop. No povijesne okolnosti su bile takve kakve su bile. Trebalo je proteći puno Save da u okviru Društveno-kulturne platforme za Bosansku Posavinu dođe do osnutka Posavskog književnog kruga a mojoj malenkosti pripala je iznimna čast da budem prvi predsjednik.
U okviru plana koji je usvojen za 2021. godinu s obzirom na epidemiološke okolnosti mislim da smo napravili jako puno. Naravno da su neki programi otpali ali smo napravili plan B koji je u potpunosti nadoknadio neprovedivo iz plana A.
PG- Posavski književni krug je osnovan sukladno Statutu Društveno-kulturne platforme za Bosansku Posavinu. Čini se da su ta Platforma i Posavski književni krug uspjeli okupiti kreativne intelektualne snage koje su iznjedrile niz događaja u proteklih godinu dana. Što Vas potiče na takav angažman?
PŠ:- Ja sam kao dijete otišao iz Bosanske Posavine a i relativno mlad sam ostao bez oca, pa bi se moglo reći da sam ostao željan i očinske i majčinske ljubavi.
Imao sam sreću da sam došao u Društveno-kulturnu platformu za Bosansku Posavinu na čijem čelu je bio gospodin Anto Pranjkić i izrazio mu želju za svojim angažmanom na književnom programu i iznio mu viziju svojeg rada što su tijela Platforme i prihvatila. To je u meni potaknulo još veću ozbiljnost i odgovornost jer više nisam zastupao samoga sebe nego i Platformu i Posavski književni krug koji djeluje u sastavu iste. Kad je za predsjednika Platforme izabran gospodin Ilija Guberac naša suradnja se nastavila istom dinamikom i međusobnim uvažavanjem i rezultati nisu mogli izostati.
PG:- Postoji li nešto što biste posebno izdvojili u prvoj godini djelovanja Posavskog književnog kruga?
PŠ:- Posavski književni krug imao je zaista plodnu minulu godinu. Od niza sudjelovanja na pozivnim pjesničkim manifestacijama i natječajima ipak bih izdvojio dvije iznimno upečatljive manifestacije. To je natječaj domoljubne tematike POSAVINO VOLIM TE KAO MAJKU na koji se odazvao veliki broj pjesnika iz Hrvatske, BiH i inozemstva. Također spomenuo bih da je na tom natječaju jednu od nagrada dobio naš član Duško Jelaš.
Zatim obilježavanje tridesete obljetnice sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje pod nazivom POSAVINA VUKOVARU održane u našim prostorijama na kojoj su svoj obol obilježavanju obljetnice dali i posavski pjesnici – naši članovi.
PG:- Posavski književni krug sada okuplja literate porijeklom iz Bosanske Posavine koji pretežito žive izvan rodnog zavičaja. Postoje li zamisli da se taj književni krug i literati koji žive u Bosanskoj Posavini međusobno približe i zajednički organiziraju događanja na kojima bi dominirala lijepa riječ.
PŠ:- Naravno da postoje zamisli zajedničkih manifestacija. To svaki put naglašavamo posebno gospodin Anto Pranjkić i Ilija Guberac. Kada sam prije godinu dana predao plan rada u njemu je prva aktivnost bila pjesnička manifestacija POSAVINO VOLIM TE KAO MAJKU i kroz tu manifestaciju sam očekivao veliki odaziv od kolegica i kolega pjesnika koji žive u Bosanskoj Posavini. Ovaj put je to izostalo ali ne trebamo se na to osvrtati. Ići ćemo mi u Posavinu i opet ponuditi suradnju. Mi to moramo. Od nas se to očekuje. Dužni smo sprovesti to zajedništvo zbog naraštaja koji dolaze. Ako to ne napravimo neće nam oprostiti.
PG:- Možete li nešto o planovima Posavskog književnog kruga u nastupajućoj 2022 godini?.
PŠ:- Mogu. No, moramo što prije održati godišnju skupštinu na kojoj ćemo se osvrnuti na proteklu godinu i donijeti plan za iduću. Iako imam vizuru za iduću godinu moramo se prvo usuglasiti na Skupštini i Predsjedništvu pa tek onda ići u javnost. Ipak ću Vam iznijeti jednu svoju zamisao. Predložit ću Predsjedništvu i skupštini da obilježimo godišnjicu VRO Bljesak jednim domoljubnim programom po uzoru kako smo napravili prošle godine za godišnjici sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje. Naime mi pjesnici svojom domoljubnom poezijom godinama obilježavamo sjećanja na žrtve Vukovara i na VRO Oluja ali nepravedno zapostavljamo Bljesak i Okučane od kud je faktički počelo finale oslobađanja okupiranih prostora. Nekoliko puta sam razgovarao s kolegama pjesnicima i nekim političarima i braniteljima na tu temu ali nije bilo snage i volje. E kad je tako kako je, sad ćemo mi smoći hrabrosti i ispraviti tu nepravdu prema našim vitezovima, mrtvim, ranjenim i nestalim u toj VRO Bljesak.
PG;- Pejo, proteklih godinu dana bilo je velikih 12 mjeseci za Vas osobno pošto ste dobili niz priznanja. Jeste li zadovoljni minulom godinom?
PŠ:- Prošla godina je bila moja godina iz snova. Ostavio sam duboki pjesnički trag posut priznanjima od Vukovara Rijeke Knina do Splita. Ima li za pjesnika što ljepše nego u istoj godini svoju riznicu obogatiti: Stijegom Slobode, Medaljom kralja Zvonimira, Simbolom Vukovara, Književnim perom…
Što drugo reći nego hvala Ti dragi Bože.
PG:- Kako biste definirali svoj osobni angažman u minulih godinu dana – i kao predsjednik novoosnovanog posavskog književnog kluba i kao pjesnik koji je dobio međunarodnu nagradu Književno pero?
PŠ:- Uvijek se može brže i bolje. Ja jako puno putujem pa sam ograničen vremenom. Volio bih kad bi netko mlađi preuzeo mjesto predsjednika da može boraviti u prostorijama i komunicirati s medijima, institucijama, članstvom i prijateljima kluba. Kao predsjednik sam sve učinio gdje sam nastupao da uz sebe prezentiram i Platformu za Bosansku Posavinu i Posavski književni krug. Nagrade koje sam osvojio kroničari će jednog dana sigurno zapisati i čiji sam bio član, Što se tiče međunarodne nagrade Književno pero osvojene na 14. Međunarodnom festivalu književnosti u Rijeci za najbolju zbirku pjesama NEBESKE VIBRACIJE a 2021. mogu reći da sam jako ponosan. Zamislite koje li sudbine. Prije 50 godina sam u Rijeci dobio prvu literarnu nagradu za esej i nakon 50 godina u tom istom gradu prvu međunarodnu nagradu. Vjerujem u dragog Boga ali mislim da postoji i prst sudbine kojim on također upravlja. No, ja tu ne mislim stati. Ne želim više ići u arene u kojim sam se već borio, boriti se za trofeje koje već imam. Želim da književno pero bude moj novi početak. U Rijeci su mi samo odškrinuta vrata. Trebam smognuti snage otvoriti ih i krenuti od nule, boriti se s meni nepoznatim natjecateljima u meni nepoznatim prostorima za neke nove i uzvišenije ciljeve. Uz Božju pomoć.
PG:- Postoje zamisli a čak i neki individualni pokušaji afirmiranja posavskog identiteta u kulturološkom smislu, kao što ga primjerice, imaju Dalmatinci, Slavonci… koji znaju povesti računa o svojim znamenitim ljudima. Bosanska Posavina ima također svojih važnih povijesnih persona, ljudi velikog dometa, ali iščezava sjećanje na njihove korijene. Jesmo li mi iz Posavine možda nedovoljno osviješteni o potrebi njegovanja vlastitih vrijednosti?
PŠ:- Dobro ali kompleksno pitanje. Prvenstveno smo nedovoljno osviješteni o potrebi njegovanja vlastitih vrijednosti. Koliko imam neslužbenu informaciju da se već radi na monografiji Bosanske Posavine. To bi bilo kapitalno djelo koje iziskuje godine i godine istraživanja i skeniranja povijesne građe. U svijetu je preko 350 doktora znanosti koji su rođeni ili su im korijeni iz Bosanske Posavine. To je ogroman kapital i potencijal. Da budem iskren o tome se učestalo počelo govoriti u zadnjih godinu dana i to iz Platforme za Bosansku Posavinu. S pravom se pitam gdje su druge institucije? Spomenuli ste Dalmatince i Slavonce ja ću dodati samo jedno malo mjesto u Hercegovini Drinovce. Navesti ću ih za primjer koliko vode računa o svojim znamenitim ljudima. Njihova monografija je u završnoj fazi, mislim da bi trebala uskoro izaći iz tiska. Tim urednika vodio je računa o svakoj značajnoj osobi koja je rođena u Drinovcima ili su im predci iz Drinovaca pa su došli do sljedećih podataka:
120 svećenika
70 časnih sestara
Preko 100 doktora i magistara znanosti.
Ovo su samo brojke od nekih zvanja. Ima tu športaša, pjevača, glumaca itd. Dobro znamo kako izgleda monografija i čime je ispunjena.
Evo primjera kako se cijeni vlastiti intelektualni i duhovni kapital. Navest ću Vam još jedan svijetli primjer Imoćana kako vode računa o svojoj kulturnoj baštini i znamenitim osobama iz tog kraja. U kolovozu se u Zagvozdu održava festival glumca a u Krivodolu Festival pjesnika.
Naime, entuzijasti Vesna Ujević i Mladen Vuković prije izvjesnog vremena pokrenuli su u Krivodolu s par pjesnika recital u čast Tinu. Za par godina taj recital je izašao iz okvira Imotskog i Dalmacije i postao reprezentativan. Svjetski. Danas se pjesnici osjećaju izuzetno počašćeni ako su pozvani na tu manifestaciju. Evo mi u Orašju zahvaljujući pokojnom Ivi Gregureviću imamo festival glumca. Očekujem od domicilnih posavskih pjesnika da iniciraju festival pjesnika u nekom od lokaliteta. Vjerujem da bi jako brzo izašao iz okvira Bosanske Posavine jer ćemo se i mi koji ne živimo u Posavini pridružiti, podržati i pozvati i svoje kolege i prijatelje pjesnike da nam se pridruže. Dobro sam upućen da u našoj dragoj Posavini ima itekako kulturnih događanja: književna nagrada „FRA MARTIN NEDIĆ“, susret pjesnika u Orašju… ali ujedinimo um, talent, ljubav i volju i stvorimo svoj Krivodol.
PG:- Što bi, po Vama, trebao biti razlog usuđujem se reći nebrige Posavljaka o svojim znamenitostima i istaknutim osobama koji u drugim sredinama katkad uvažene u većoj mjeri nego ondje gdje su rođeni?
PŠ:- Prvenstveno neobaviještenost. Povijesne okolnosti su bile takve kakve su bile pa je naš čovjek vječito vodio borbu za golu egzistenciju i malo je bilo vremena za znanost. A naravno da ima i velike doze ljubomore. Nedavno mi je rekao jedan prijatelj iz Dubrovnika inače redoviti sudionik Marijinog puta. Vi Posavljaci imate sindrom Dubrovačke republike. Čim glava izviri iz mase ili je gurnu ponovo u masu da ne strši ili je slikovito rečeno otpile. Čini mi se da je u pravu. Mi se jednostavno ne možemo priviknuti na vođu, zvijezdu i autoritet iz vlastitih redova. Morati ćemo ako mislimo opstati.
Primjera radi, koliko nas zna na koliko je jezika preveden Život Isusov Augustina Augustinovića, koliko nas zna da je Kruno Šarić prvak drame HNK, da je naša operna diva Ljiljana Molnar Talajić zajedno s legendarnim Lucianom Pavarottijem plijenila svojim božanstvenim glasom u Milanskoj Scali… Moga bih navesti još primjera i primjera. Što mi činimo za njih da ih ne prekrije patina zaborava? Bojim se da će tako i ostati dok ne obuzdamo vlastiti ego i budemo ponosni na uspjehe svojih sunarodnjaka i doživljavali ih kao naše i dio nas.
PG:- Pejo napisali ste 18 zbirki pjesama. Može li se i ubuduće od Vas očekivati tako bogata produkcija poezije?
PŠ:- Ja sam već dobrano ušao ujesen svog života a i zdravlje na žalost nije takvo da bih se mogao fizički nositi s ovako odgovornim poslom, borit ću se koliko mogu jer Posavina teče mojim venama i nema predaje. Već sam napomenuo da je nagrada Književno Pero moj navi početak i prekretnica. Ja više ne mogu reći imam 150 pjesama i idem tiskati novu zbirku. Sa svojim timom mentora i suradnika skoro dvije godine radim na zbirci ljubavne poezije jer želim da bude kvalitetna i prepoznatljiva. Itekako sam zahvalan svojim suradnicima što bruse moje verse i otupljuju moj ego. Moram biti odgovoran prema samom sebi i ne ići ispod nivoa koji sam postigao. Prije pola godine bila mi je zbirka pjesama PRIZEMLJI SE ČOVJEČE u završnoj fazi i bio sam dogovorio recenziju. Međutim poslije nagrade u Rijeci ja sam izbacio preko 20 pjesama ne zato što nisu dobre, dapače bolje su od najboljih koje sam pročitao posljednjih godina u desetak zbirki raznih autora. Jednostavno želim da budu još bolje a zbirka kad bude, bude. Jedino što mogu obećati uz Božju pomoć bar još jednu međunarodnu nagradu a Vi me držite za riječ.
Za ovaj portal razgovarao: Pejo Gašparević