28
Tue, Jan

Pejo Gašparević
Typography

Učinci aktualne izbjegličke krize mogla bi usmjeriti političko klatno Europe u desno. Takva procjena  uporište pronalazi u aktualnom razvoju događaja  u kojem valovi izbjeglica iz Sirije, Iraka i Libije  svakodnevno zapljuskuju Europu u kojoj se već vide znakovi protivljenja masovnijem prihvatu stranaca  iz Afrike koji, kako najčešće ističu zagovornici tog protivljenja, donose sa sobom drukčiju kulturu i mijenjaju lice Europe.

izbjeglice iz afrike

Piše: Pejo Gašparević

Takvim interpretacijama stvara se ambijent koji pogoduje oblikovanju političkih opredjeljenja  koji u žešćem stremljenju „u desno“ vidi obrambeni mehanizam za spas Europe. Politička Europa je, prema brojnim znakovima, pokazala, barem za sada,  nesnalažljivost i smušenost u suočavanju sa najnovijom seobom naroda koji  se iz Afrike   pomjera na tlo Europe. Sadašnja izbjeglička kriza nije nikakva sezonska priča, ona intenzivno  traje mjesecima a uvertira je trajala godinama.  

Dosadašnji tragični saldo te krize je da je Mediteransko more progutalo više od 2.000 nesretnika koji su se željeli domoći Europe. No, konformistička i neagilna politička Europa, koja je prožeta  bankarskim mentalitetom, do sada nije osmislila nikakav suvisli europski plan za rješavanje izbjegličkih problema.

Trebali su mjeseci i mjeseci čekanja da bi Francuski predsjendik Frncois Hollande i njemačka kancelarka Angela Merkel zajedničkom izjavom poručili kako je potreban „ujednačen“ odgovor Europe na izbjegličku krizu. „Moramo pokrenuti ujednačen sustav prava azila“, istaknuo je Hollande nakon susreta sa kancelarkom Merkel u Berlinu gdje su raspravljali o  narastajućoj izbjegličkoj  drami koja sve više potresa Europu.

Pozivanjem na „ujednačen sustav prava azila“ priznaje se kako do sada takvog sustava nije bilo, i da je,  zapravo, Europa funkcionirala kao „meki trbuh“ za azilante. Drukčije rečeno Europa je bila nebranjeni teritorij od  azilantskih pretenzija.  U slučaju izbjeglica iz Afrike „pravo azila“ samo po sebi ne mora biti problematično jer se radi pretežito o nesretnim ljudskim sudbinama koji bježeći od ratnog meteža spašavaju živu glavu. Grijeh bio bio odbiti pružiti ruku pomoći i spasa tim ljudima koji su protiv svoje volje napustili vlastita ognjišta. Čovjek je Božji proizvod ma gdje se rodio.

Od Europe se ima razloga očekivati da pokaže  dimenziju humanosti u zbrinjavanju izbjeglica.  No, kompliciraniji dio priče govori kako Europa ima pravo povesti računa i o sebi spašavajući se od eventualnih sigurnosnih ugroza koje se navodno krijumčare u povorkama  izbjeglica. Još početkom srpnja ove godine direktorica Agencije Europske unije za suradnju na polju pravosuđa (Eurojust) Michele Coninsx je upozorila kako se krijumčarenje ponekad služi za osiguravanje infiltracije i izvlačenja članova ISIL-a sa ratišta kako bi ih se ubacilo u Europu. „U brodovima kojima se dovoze migranti u Europu preko Sredozemlja također se nalaze i borci grupe Islamske države Irak i Levant (ISIL)“, rekla je Coninsx.  

Po njenim tvrdnjama „ova situacija je alarmantna, jer očito je da je cilj krijumčarenja ljudi nekad financiranje terorizma i da krijumčarenje ponekad služi za osiguravanje infiltracije i izvlačenje članova ISIL-a“.  Na tragu ovog iznimno ozbiljnog upozorenja Michele Coninsx  je  i nedavno pismo predsjednice stranke  ORaH  u Hrvatskoj Mirele Holy  premijeru Zoranu Milanoviću u kojem se,  između ostalog, navodi: „Surađuju li hrvatske obavještajne službe sa službama drugih država kako bi na efikasan način spriječile infiltraciju terorista ubačenih među izbjeglice?

Na koji način Vlada planira osigurati sigurnost hrvatskih građana i spriječiti moguće terorističke činove? Razmatraju li se uopće sigurnosni aspekti ove krize?“
Intonacija ovih upozorenja se zabada u razmišljanja svih onih koji žele mir  i nije se teško složiti  sa stajalištem kako se ovakvim porukama dviju dama Coninsx i Holy  skreće nužna pozornost na opasnosti koje vrebaju u aktualnoj seobi naroda. Kada se to kaže onda se želi naglasiti kako ni u primisli ne treba poistovjećivati unesrećene izbjeglice sa onima koji se eventualno ubacuju među njih zbog  prikrivenih terorističkih  ambicija.

No,  jednako tako pogrešno bi bilo ignorirati potencijalne sigurnosne opasnosti koje vrebaju u izbjegličkim skupinama.  Ovovremena seoba naroda iz Afrike u Europu je dvoslojna: jedan sloj je sazdan od ljudske patnje kojoj bezuvjetno treba pomoći, a drugi sloj kreiraju tendencije koje ne žele dobro čovječanstvu. Naša epoha je u velikom kvaru.
Za GIP piše Pejo Gašparević
25. kolovoza 2015.{jathumbnail off}