Jesu li bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović i predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić nositelji dviju frakcija unutar Stranke demokratske akcije (SDA)? Drukčije rečeno, jesu li Zvizdić i Izetbegović reprezenti različitih vanjskopolitičkih orijentacija u Bošnjačkom nacionalnom korpusu? Pokušaj analitičke potrage za odgovorima na ova pitanja uporište pronalazi u nedavnim istupima ove dvojice etabliranih bošnjačkih političara koji su produkt iste stranke.
Piše: Pejo Gašparević
Izetbegović je izjavio kako se može očekivati zahlađenje odnosa između BiH i susjedne Hrvatske obrazloživši takvu dijagnozu na sljedeći način: "Ako Hrvatska nastavi s ignoriranjem interesa, stavova i prava Bosne i Hercegovine, ti odnosi koji su još dobrosusjedski neizbježno će se pogoršavati," rekao je Izetbegović.
Nema ničeg neuobičajenog što Izetbegović procjenjuje mogućnost "pogoršavanja odnosa" između BiH i Hrvatske jer je to njegovo političko pravo. Međutim, treba primijetiti kako takva njegova procjena razvoja odnosa između Bosne i Hercegovine i Hrvatske odudara od stajališta koje je nekoliko dana ranije zastupao Zvizdić sudjelujući u Münchenu na Međunarodnoj konferenciji o sigurnosti skupa s 30 predsjednika država i premijera.
"Praktično planeta je postala globalno selo, nitko ne može biti zaštićen od terorističkih ili drugih sigurnosnih prijetnji, a namjera BiH je da budemo dio globalne koalicije za povećanje razine sigurnosti i da surađujemo sa zemljama u regiji posebno u EU kako bismo kroz pravovremenu razmjenu podataka i sinkronizirano djelovanje očuvali razinu stabilnosti BiH i zapadnog Balkana," rekao je Zvizdić u Münchenu.
Pada u oči kako za razliku od Izetbegovića, koji najavljuje pogoršavanje odnosa BiH s Hrvatskom, Zvizdić zagovara suradnju BiH "sa susjednim zemljama u regiji posebno u EU kako bismo kroz pravovremenu razmjenu podataka i sinkronizirano djelovanje očuvali razinu stabilnosti BiH i zapadnog Balkana." Zapravo, Zvizdićev pristup kreiranju suradnje u odnosima BiH sa "zemljama u regiji posebno u EU" je pažljiviji od Izetbegovićevog viđenja "pogoršavanja" tih odnosa.
Zvizdić svoje opredjeljenje za afirmaciju suradnje BiH sa zemljama u regiji iznosi na važnom međunarodnom skupu organiziranom u Münchenu, dakle na Zapadu, dok Izetbegović svako malo "skokne" u Ankaru, dakle na Istok, kako bi na sijelima s Turskim predsjednikom Recep Tayyip Erdoğanom divanio o ostavljanju BiH "u amanet Turskoj." Zvizdićev münchenski istup može se smatrati proeuropskim, to jest prozapadnim, što je u suprotnosti s Izetbegovićevim proturskim „amanetima.“
Čini se kako Izetbegović, osim sa Zvizdićem, nije na istoj valnoj dužini niti s vodstvom Europske unije. Izetbegović svoju procjenu o mogućem pogoršavanju odnosa BiH s Hrvatskom potkrjepljuje tezom kako će se to dogoditi „ako Hrvatska nastavi s ignoriranjem interesa, stavova i prava BiH.“ Takvom zamjerkom adresiranom na službeni Zagreb Izetbegović se svrstao nasuprot predsjednika Europske komisije Jean-Clauda Junckera koji je nedavno u Europskom parlamentu, pred očima i ušima šire međunarodne političko-diplomatske javnosti govorio iznimno afirmativno o ponašanju Hrvatske.
„Pratio sam Hrvatsku mnoge godine i sve teške korake kroz koje je morala proći. Tko bi zamislio da će se Hrvatska pridružiti EU. Doista je primjer korektnog ponašanja otkad je ušla u EU i svojim postignućima je pokazala da ozbiljno uzima svoje obveze prema EU,“ istaknuo je tom prigodom Juncker.
S jedne strane Izetbegovićeva optužba na račun Hrvatske i s druge strane Junckerov kompliment kako je Hrvatska „primjer korektnog ponašanja,“ ilustracija su činjenice kako Izetbegovićeva stajališta nailaze na odbijenicu u vodstvu Europske unije.
Sagledavajući širu sliku Izetbegovićevog (geo)političkog aktivizma očiglednim se čini kako on nije adut s kojim Bosna i Hercegovina, a na poseban način i bošnjački narod, mogu igrati ozbiljniju euroatlantsku (čitaj prozapadnu) utakmicu. Zvizdić, pak, pokazuje političko-diplomatski gard koji ga preporučuje za potencijalno kvalificiranog pregovarača u euroatlanskim integracijama koji razumije (geo)političke zamke s kojima se BiH i bošnjački narod suočavaju.
Zvizdićev smisao za nijanse unosi dimenziju pribranosti u njegov angažman. To je važna referenca i za programiranje novog političkog ozračja u BiH.
Za Posavinu.org piše Pejo Gašparević
25. veljače 2018.