Je li konačno došlo vrijeme da se komunizam i praktično smjesti u isti vrijednosni rang sa fašizmom kao najvećim zlom 20. stoljeća? Postoji potreba za postavljanjem takvog pitanja jer je u zemljama bivšeg komunističkog carstva, a posebice na prostoru nekadašnje Jugoslavije.
Ukorijenjena politička i medijska navika prešućivanja komunističkih zločina. No, čini se kako ne samo antifašističko nego i antikomunističko usmjerenje, koje prati proces ujedinjavanja Europe, u konačnici dovodi u istu ravan fašizam i komunizam.
Državno vodstvo Republike Hrvatske, zemlje koja je nedavno završila pregovore o ulasku u Europsku uniju, po prvi je puta službeno obilježilo i stradanja koja je proizvodila komunistička vlast. Predsjednica hrvatske Vlade Jadranka Kosor je, u povodu obilježavanja 23. kolovoza kao Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, otkrila spomen ploču na zgradi bivšeg zatvora u Staroj Gradiški u znak sjećanja na političke zatvorenike – žrtve komunističkog režima, stradale u tom zatvoru. Premijerka Kosor je i u Macelju ispred spomen crkve Muke Isusove otkrila spomen ploču također u znak sjećanja na žrtve komunističkog režima stradale u tom mjestu. “Klanjamo se, s velikim poštovanjem, žrtvama nacizma, odnosno ustaškog režima u Hrvatskoj, ali nastojimo sada otvoriti vrata za istrage o komunističkim zločinima i da to ne bude tabu tema. Da se jednako otvoreno o zločinima i zločincima progovori”, istaknula je premijerka Kosor. U ove dvije rečenice premi
jerke Kosor izražena je neodgodiva civilizacijska neophodnost za raskrinkavanjem i komunističkih zločina te da se o fašističkim i komunističkim zločinima i zločincima “jednako otvoreno progovori”.
I predsjednik Republike Hrvatske Ivo Jospipović se oglasio u povodu Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih I autoritarnih režima. “Ideologije poput fašizma, nacizma i komunizma dovele su do stvaranja totalitarnih, nedemokratskih i autoritarnih režima koji su iza sebe ostavili nebrojene mrtve, zatočene, mučene širom svijeta”, rekao je Jospipović. Treba primjetiti da su i u njegovoj rečenici fašizam, nacizam i komunizam svrstani u isto društvo kao režimi koji su “iza sebe ostavili nebrojene mrtve, zatočene, mučene širom svijeta”.
Svojim neprikrivenim ocjenama fažizma i komunizma kao zločinačkih totalitarnih režima, predsjednik Josipović i premijerka Kosor daju iznimno važan doprinos nužnom preoblikovanju svijesti, posebice onih političkih elita i njihov medijskih opslužitelja koji još nisu stekli sposobnost distanciranja od komunističke ostavštine i boljševičkih metoda. Boljševizirana politička svijest, po činjenicama koje nudi aktualna politička pozornica, posebice se žilavo ugnijezdila u Bosni i Hercegovini. Način na koji je koalicija “platformaških” stranaka predvođena SDP-om formirala vlast u Federaciji BiH sudara se sa demokratskim europskim tekovinama poštivanja većinske glasačke volje (Hrvata) i baca nas u naručje oživljavanja političke podobnosti kakva je prakticirana u komunističkim režimima od Lenjinovih i Staljinovih do Titovih vremena. A isticanje Titovog portreta u uredu jednog ot trojice članova najvišeg državnog tijela – Predsjedništva BiH, gledajući iz perspektive europskih gibanja, ne može se ocijeniti drugačije do političkim unazađivanjem Bosne i Hercegovine. Upravo je Tito zaštitini znak komunističkog režima, kakav nailazi na osudu civilizirane Europe i kojeg se, po zloćudnim totalitarnim učincima, svrstava uz bok fašizmu i nacizmu. Nerazumno je i proturiječno zagovarati europejstvo a istodobno u uredu isticati portert komunističkog diktatora Tita. Ne može se istodobno biti Europejac i Titoist. Bosnu i Hercegovinu će također sustići obveza obilježavanja Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih sustava utvrđenog Deklaracijom Europskog parlamenta od 23. kolovoza 2008. godine.
Ta je Deklaracija potvrđena 2009. godine i posebnom odredbom Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu. Nužno je primjetiti kako je Rezolucija Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu prožeta antifašističkim ali i antikomunističkim opredjeljenjem. Taj antifašistički ali antikomunistički duh ilustriran je, primjerice, rečenicom u kojoj se navodi da su “od samog početka europske integracije bile odgovor na patnje koje su nanijele dva svjetska rata i nacistička tiranija koja je dovela do Holokausta i širenja nedemokratskih i totalitarnih komunističkih režima u Srednjoj i Istočnoj Europi”. Dakle, posve je jasno rečeno da su europske integracije odgovor “nacističkoj tiraniji” i “širenju nedemokratskih i totalitarnih komunističkih režima”.
Ovom se Rezolucijom, između ostalog, izražava žaljenje “što je 20 godina nakon raspada komunističkih diktatura u Srednjoj i Istočnoj Europi, pristup dokumentima koji su od osobne važnosti ili potrebni za znanstvena istraživanja još uvijek bezrazložno ograničen u nekim državama članicama”, te se poziva “za pravi napor u svim zemljama članicama prema otvaranju arhiva, uključujući i one iz bivše službe unutarnje sigurnosti, tajne policije i obavještajne agencije”. Jasno je da su meta ove odredba iz Rezolucije i zemlje nastale raspadom bivše Jugoslavije jer će ih uključivanje u Europsku uniju obvezati na otvaranje UDB-inih KOS-ovih arhiva. Uvid u UDB-ino i KOS-ovo “štivo” dublje će rasvijetliti pravu narav Titova komunističko-jugosalvenskog režima.
I na kraju bacimo pogled na još jedno stajalište iz ove Rezolucije u kojem se izražava uvjerenje “da je krajnji cilj otkrivanja i ocjenjivanja zločina počinjenih od strane komunističkih totalitarnih režima pomirenje, koje se može postići prihvaćanjem odgovornosti, moleći za praštanje i njegovanje moralne obnove”.
Biblijski rečeno – tko ima uši neka čuje, tko ima oči neka vidi!
Za Posavinu piše Pejo Gašparević
24. 8. 2011.