Krize u Ukrajini i Iraku opomena za BiH

Piše: Pejo Gašparević

Novinar, publicit i komentator utjecajnog "The Economista" Tim Judah je sadašnja zbivanja na području bivšega Sovjetskog Saveza u Rusiji i Ukrajini usporedio sa događajima početkom 90-ih godina 20. stoljeća na prostoru bivše Jugoslavije. Po Judahovom tumačenju Ruski predsjednik Vladimir Putin "govori kao Milošević 1991.", odnosno Rusija Gospodnje 2014. godine igra istu igru kao što je svojedobno igrala Srbija. "Jednako kao što su srpski mediji plašili ljude sa 1941. godinom i vraćanjem ustaša, isto se događa u ruskim medijima koji pišu o ukrajinskim fašistima", kaže Judah.

Ovakvo Judahovo kompariranje može se analogno primjeniti na sve višenacionalne države u kojima klijaju simptomi slični Putinovoj težnji za dominacijom Rusa i Miloševićevom prakticiranju dominacije Srba uz istodobno medijsko etiketiranje kao "fašista" i "ustaša" onih koji se zauzimaju za nacionalnu ravnopravnost bez dominacije bilo kojeg naroda nad nekim drugim. Nemojmo se igrati žmurke, nego jasno recimo kako i BiH nije imuna na zamisli o dominaciji najbrojnijeg (Bošnjačkog) naroda. Osmogodišnje stolovanje Željka Komšića na dužnosti hrvatskog člana Predsjendištva BiH ustoličenog većinom bošnjačkim glasovima, te četvorogodišnja "platformaška" vlast u koju su umetnuti oni hrvatski dužnosnici i stranke koje su bili podobni bošnjačkim elitama bez glasačke potpore Hrvata, neporecivi su dokazi (pre)opasnog prakticiranja dominacije jednih i obespravljivanja drugih. Nisu li se, zapravao, i u dijelu (naglašavam dijelu, a ne svih) medija koji su pljeskali Komšiću i "platformaškoj" vlasti razvijale navike da se kao "fašiste" i "plaćenike" etiketira one koji su u obespravljivanju Hrvata vidjeli opasnost golemih razmjera ne samo za Hrvate nego i za ideju BiH.
 
Gledajući iz perspektive zbivanja u BiH, na poseban je način važno izvlačiti poučne zaključke i iz aktualnog razvoja (ne)prilika u Iraku. Ta zemlja je uvelike zahvaćena razdiobom na sunitski, kurdski i šiitski dio. Uzrok leži u neravnopravnosti pošto Kurdi i Suniti ne žele više trpjeti dominaicju šiita. Metaforički rečeno i BiH ima svoje šiite, kurde i sunite. Najdalje su u Iraku otkliznuli suniti koji su se pretežito priklonili radikalnom pokretu Islamska država Iraka i Levanta (ISIL) a koji je svoj novouspostavljeni kalifat iz Iraka uspio, do sada, proširiti i na oko 30 posto teritorija susjedne Sirije. U tom kalifatu (ISIL-u) kršćani su izvrgnuti ultimatumu prelaska na islam ili progonu ukoliko ga ne prihvate. Irački Kurdi su, pak, sve nepopustljiviji u ambicijama za stjecanjem vlastitog entiteta, a ukoliko im to pođe za rukom onda bi se pretenzije Kurda, prema procjenama, mogle proširiti i u zemlje u kojima su oni ne baš beznačajan populacijski čimbenik-Tursku, Siriju i Iran.

Procjene govore da je na području ovih četiriju zemalja ukupno oko 40 milijuna Kurda te bi aktualna kriza u tom dijelu svijeta mogla eventualno izroditi nimalo slabašnu kurdsku državu, tim prije što su uvelike nastanjeni na područjima bogatim nalazištima nafte. Irački šiiti, na čelu sa aktualnim premijerom Nuri al-Malikiem, koji su važili za američke saveznike, sve otvorenije traže bliskost sa Iranom kojeg službeni Washington smatra "mrskim neprijateljem".

Ova kratka inventura zamršenosti stanja u Iraku nije beskorisna jer ona ilustrira potencijale koji mogu imati učinak brisanja dosadašnjih međudržavnih granica ukoliko se ne ukrote pretenzije za dominacijom. Pozovimo opet u pomoć metaforički izričaj: ne bude li se zaustavila dominacija s jedne i nacionalno obespravljivanje s druge strane, onda bi se i bosanskohercegovački "šiiti", "kurdi" i "suniti" mogli početi ugledati na igru u Iraku. Tko kaže da i eventualno takvi procesi u BiH ne bi imali svoje moćne upravljače na daljinu?

Onaj tko pomisli kako nas se ne tiču uzavrele krize u Ukrajini i Iraku jer su tobože "tamo daleko", približava se naivnosti.

Za Posavinu.org piše Pejo Gašparević
22. srpnja 2014.