Novoizabrani Papa Franjo I je ne samo poglavar Katoličke srkve nego je i istinsko svjetsko osvježenje. Sedamdesetšestogodišnj Argentinac Jorge Mario Bergoglio u prvom nastupu u svojstvu pape na balkonu bazilike svetog Petra u Vatikanu svojim jednostavnim a tako dubinski sugestivnim riječima obasjao cijeli svijet.
Piše: Pejo Gašparević
Novi je Sveti Otac pri tomu rekao: „Sad ćemo započeti taj put biskupa i naroda, put ljubavi i povjerenja među nama, molimo za nas, molimo za cijeli svijet da ostvarimo bratstvo“. Pri tomu je zamolio vjernike da se pomole i za njega. Vidljivo je da Papa Franjo I u središte svoje preokupacije stavlja molitvu za cijeli svijet, ljubav i povjerenje među nama te ostvarivanje bratstva. U tih nekoliko riječi sažeta je vizija toliko potrebna našoj uzburkanoj i sve razduhovljenijoj epohi, ali i unutarcrkvenim vrenjima. Ostvarenje te vizije je golema zadaća a novi papa u svojim ambicijama da kao Petrov nasljednik predvodi taj „sad započeti put“ zamoljava vjernike d a se pomole i za njega.
Snaga molitve je čudesno moćna te Papa Franjo I traži od vjernika da ga upravo tom snagom hrane i ojačavaju njegove težnje. Novi papa takvim startom svojeg pontifikata, čini se, želi reći kako su ovozemaljska gibanja poprilično skrenula s Božjeg puta te je nužan zaokret. Aktualna potreba za iscjeljenjem čovječanstva ne trpi odgađanje.
Inventurom duhovno-intelektualnog profila Pape Franje I signalizira se da bi njegovo ustoličenje na tu dužnost moglo predstavljati duhovno-civilizacijske zahvate širokih i dubokih razmjera.
On je prvi papa u povijsti koji je izabrao ime Franjo, prvi je papa Isusovac i prvi je papa neeuropejac i kojeg je iznjedrila Latinska Amerika. Odabravši ime Franjoj I novi je papa, po svoj prilici, želio sebe preporučati kao baštitnika svetog Franje Asiškog. Takvo opredjeljenje pruža nam informacije kako će novi papa evanđeoske vrijednosti širiti u konkretnom susretanju sa ljudima i životnim vrenjima kao što je to činio i Sveti Franjo Asiški, izmičući pri tomu birokratskim zamkama.
Bude li ovovremenim sljedbenikom svetoga Franje Asiškog, koji je živio krajem 12. i početkom 13. stoljeća, onda se može očekivati duhovna revitalizacija Crkve, preciznije rečeno, onih njezin dijelova koji su zahvaćeni ovozemaljskim ugodama, što je odsupanje od staze svetog Franej Asiškog koji je prakticirao odreknuće od ovozemaljskih dobara.
Sveti Franjo Asiški je u crkvici svetog Damjana moleći pred križem dobio poruku sa tog križa: „Franjo, idi i popravi moju kuću, koja se kao što vidiš, urušava“. Zahvaćen tom porukom sveti je Franjo Asiški najprije pomisilio da Gospodin od njega traži obnovu vanjskog, to jest fizičkog izgleda zidova crkve, ali je ubrzo shvatio da Gospodin od njega zahtijeva duhovnu obnovu crkve koja se urušava iznutra.
Je li to 2013. godine na pragu trećeg tisućljeća ponovno odjekuje Gospodinov glas: „Franjo, idi i popravi moju kuću, koja se kao što vidiš, urušava“? Da bi tomu moglo biti tako potkrijepljuje i činjenica da Papa Franjo I dolazi iz Družbe Isusove odnosno iz reda Isusovaca ili kako ga se još zove - Jezuita. A taj red, dakle Isisovaca, u srži svojeg djelovanja ima katoličku obnovu praćenu geslom „Sve na veću slavu Božju“.
Isusovci, odnosno Jazuiti su osim po duhovnom angažmanu poznati i po djelovanju u znanosti i
u društvenim aktivnostima, posebice u školstvu i prosvjetljenju pučanstva. Neki od najistaknutijih Hrvata bili su Isusovci, primjerice znanstvenik svjetskog ugleda Ruđer Bošković, te pisac prve hrvatske gramatike Bartol Kašić. Redu Isusovaca, kojeg je u 16 stoljeću utemeljio Ignjac Lojola, pripadale su mnoge znamenite svjetske osobe, poput Rene Decartesa, Honore de Balsaca, Galileo Galileja....
Za Isisovca, novoizabranog Papu Franju I znano je da rado čita književna djela Josea Luisa Borgesa i Fjdora Mihajloviča Dostojevskog.
U ilustracijama njegove skromnosti i poniznosti izvješća podsjećaju da je kao nadbiskup Buenos Airesa putovao javnim prijevoznim sredstvima te je stanovao u iznajmljenom stanu zadobivši nadimak „kardinal siromašnih“. Također se podsjeća i na njegov obilazak jednog hospicija 2001. godine u kojem je oprao u poljubio noge dvanaest oboljelih od AIDS-a. Biografi novog pape ističu da je on svojim stajalištima blizak konzervativnom laičkom pokretu Comunione e Liberazione i da se protivi pobačaju i eutanaziji.
Novoizabrani papa Franjo I je, po svojem duhovno intelektualnom profilu i okolnostima koje su pratile njegovo ustoličenje za Svetoga Oca, višedimenzionalna osoba koja u sebi sažima plemenitosti tradicionalnih kršćanskih vrijednota, potrebe našeg duhovno osakaćenog vremena i očekivanja vedrije budućnosti.
Čovječanstvo je, gledajući iz ovozemeljske perspektive, zahvaćeno još neproniknutim procesima u kojima je nemoguće pouzdanije vidjeti smjer gibanja. Ali u konačnici ishod oblikuje Gospodin Svemogući koji zaslužuje da ga se slavi u sva vremena.
Za Posavinu.org piše Pejo Gašparević
14. 03. 2013.