Višednevna posjeta turskog ministra vanjskih poslova Ahmeta Davutoglua Bosni i Hercegovini potvrdila je informacije o nedvojbeno pojačanom političko-diplomatskom angažmanu njegove zemlje na Balkanu.
Turska je velika zemlja čije je gospodarstvo u usponu te je očigledno da se njeno ekonomsko osnaživanje želi pretočiti u širenje političkog i diplomatskog utjecaja. Treba primjetiti da je ovaj put boravak ministra Davutoglua pažljivo dizajniran s namjerom da ga se tretira kao posjet Bosni i Hercegovini, ali s pozadinskom porukom kako je riječ i o „familijarnoj“ posjeti Bošnjacima. Takva ocjena uporište pronalazi u činjenici da se Davutoglu najprije sastao sa bošnjačkim članom Predsjedništva Bakirom Izetbegovićem, te bošnjačkim predsjednicima SDP-a i SDA Zlatkom Lagumdžijom i Sulejmanom Tihićem. Preostala dvojica članova Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović i Željko Komšić suret sa turskim ministrom Davutogluom dočekali su dan kasnije. Iako su Radmanović i Komšić politički dužnosnici najvišeg državnog tijela, turski ministar Davutoglu je ipak najprije divanio sa bošnjačkim stranačkim šefovima i bošnjačkom članom Predsjedništva BiH. Takav raspored susretanja turskog ministra nije bez poruke. Naprotiv, iz takvog redosljeda razgovaranja posve jasno treperi spoznaja da je turskoj diplomaciji prioritet osluhnuti bošnjačka stajališta u BiH.
Posjet turskog ministra Davutoglua Bosni i Harcegovini uslijedio je neposredno nakon što je njemačka kancelarka Angela Merkel boravila u Hrvatskoj, Srbiji i na Kosovu ali je pri tomu zaobišla BiH. Pojednostavljeno rečeno – ako Njemačka politički izbjegava BiH, Turska postupa suprotno s prizvukom neizravnog političko-diplomatskog svojatanja Bosne i Hercegovine kao obnovljene zone turskog utjecaja. Takvo odjekivanje obnovljene „familijarnosti“, sa aluzijama na Otomansku imperiju, odzvanja u poruci ministra Davutoglua da će Bajram proslaviti „u svom gradu i sa svojom porodicom u Sarajevu“. Davutoglu je Sarajevo proglasio „svojim gradom“ na predavanju pod nazivom „Turski pogled na Balkan i BiH“ koje je organizirao Američki univerzitet (sveučilište) u BiH. Dakle, neka i Amerikanci čuju čije je Sarajevo. Zapravo, takva poruka ministra Davutoglua je nastavak diplomatsko-političke orijentacije Turske koju je obznanio premijer Redžep Erdoan najvivši da će muslimani u BiH, Libanu, Siriji i Palestini imati koristi od nedavne ponovne pobjede na turskim izborima njegove Partije pravde i razvoja.
"Vjerujte mi, Sarajevo je jednako dobilo kao i Istanbul, Bejrut je dobio koliko i Izmir, Damask kao i Ankara, Ramala, Nablus, Dženin, Zapadna obala, Jerusalim kao Dijarbakir", istaknuo je Erdoan.
U vidljivo opreznim istupima turskog ministra Davutoglua za najnovijeg posjeta BiH ipak su se “omakle” i rečenice s indikativnim sadržajem. Primjerice, nakon što mu je na Sveučilištu (Univerzotetu) u Tuzli dodijeljen počasni doktorat, on je, između ostalog, kazao: “Nadam se da će mo u periodu koji je pred nama vidjeti jednu cjelovitu Bosnu i Hercegovinu koja će dati nove mislioce i nove Alije Izetbegoviće”. Spominjanje Alije Izetbegovića u kontesktu cjelovite BiH priziva implikacije, jer upravo je Izetbegović autor kontroverzne “Islamske deklaracije”.
“Najkraća definicija islamskog poretka definira ga kao jedinstvo vjere i zakona, odgoja i sile, ideala i interesa, duhovne zajednice i države, dobrovoljnosti i prisile”, navodi Alija Izetvegović kojeg veliča turski minister vanjskih poslova. Izetbegović također u svojoj “Islamskoj deklaraciji” izvodi zaključak “o nespojivosti Islama i neislamskih sustava.”
“Nema mira ni koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društvenih i političkih institucija”, navodi Izetvegović u “Islamskoj deklaraciji”.
Znakovito je bilo i zauzimanje ministra Davutogluo za promicanje zajedništva, gotovo pa ujedinjavanja zemalja na Balkanu. On je pri tomu naglasio kako “sve zemlje ovog područja u UN-u trebaju funkcionirati kao svojevrsni balkanski blok, koji će imati zajedničku platformu i zastupati iste pozicije”. Ova Davutogluova teza o zajedničkom “balkanskom bloku” možda i jeste motivirana dobronamjernošću, ali je natopljena idealizmom i, nije pretjerano reći, iluzijama. Zemlje i narodi na Balkanu su u posljednjih 100 godina tri puta krvavo ratovali te ih sada gurati u nekakav zajednički “balkanski blok” i zastupanje “istih pozicija” znači biti u savezu sa naivnošću. To bi bilo jednako kao uguravanje Davutogluova Turska i susjedna Grčke u “zajednički blok” i zastupoanje “istih pozicija” unatoč višedesetljetnom međusobnom sporenju oko Cipra. Vjerojatno ni ministru Davutoglu ne pada na pamet nikakav “zajednički blok” i “iste pozicije” za Grčkom.
Upadljivo je kako je ovaj put minister Davutoglu izbjegavao spominjati Osmansko carstvo, za raliku od prošlogodišnjeg njegovog istupa na sarajevskoj konferenciji pod nazivom “Osmansko naslijeđe i muslimanske zajednice Balkana danas” kada je (ne)izravno zagovarao obnovu Otomnaskog imperija. Davutoglu je tada isticao kako su “Otomanska stoljeća Balkana uspješna priča, koju sada treba obnoviti”.
Pouzdan zaključak glasi – Otomanski duh nadlijeće Bosnu i Hercegovinu.
Za Posavinu piše Pejo Gašparević
31. 08. 2011.